Istoga trenutka kada sam u listopadu prošle godine stupio na glavni set snimanja nove sezone Igre prijestolja u Belfastu, postale su jasne tri stvari. Prvo, šesta sezona koja se 25. travnja počinje emitirati na HBO-u u Hrvatskoj bit će grandiozna. Drugo, Igre prijestolja golem su posao na kojemu rade doslovno tisuće ljudi. I treće, neće biti šanse ni da naslutim kako će se razvijati radnja jedne od najpopularnijih serija na svijetu čije su se epizode u to vrijeme upravo snimale. Večernji list kao jedini medij iz Hrvatske i jedan od samo desetak medija iz cijelog svijeta dobio je od HBO-a poziv za prisustvovanje snimanju zadnjih klapa šeste sezone Igre prijestolja, no pod jednim uvjetom. Potpuna tajnost i embargo na objavljivanje bilo kakvih informacija dok se termin emitiranja nove sezone ne približi na manje od mjesec dana.
Da će ovaj embargo biti vrlo strogo provođen, vidjelo se čim sam stigao u Belfast, glavni grad Sjeverne Irske koji je “srce” filmskog seta.
– Potpišite izjavu o povjerljivosti i zapamtite. Nema objave do travnja sljedeće godine. I nema snimanja. Kamerama, fotoaparatima, mobitelima, kako god, nema snimanja – objašnjava voditeljica dok smo autobusom išli prema brodogradilištu u Belfastu. Naime, upravo tu, u halama i na mjestu gdje je sagrađen Titanic nalazi se danas Paint Hall Studios, jedan od najvećih filmskih studija na svijetu čijih desetak golemih hala i pratećih poligona služi samo jednoj svrsi – snimanju Igre prijestolja.
– Dame i gospodo, ovdje završava stvaran, sivi svijet, uvodimo vas u svijet magije, vitezova i zmajeva – prilično pompozno najavljuju nam vodiči kroz studio prije negoli su otvorili vrata i pustili nas na set. Hala pred kojom smo se nalazili je golema. Široka stotinjak, a visoka tridesetak metara. Iznutra je dopirao žamor i buka. Bilo je očito da ne snimaju scene, nego da su u tijeku pripreme.
Kamin u obliku hobotnice
Čim smo zakoračili unutra, kao da smo zakoračili u neki drugi svijet, svijet Kraljeva Grudobrana. Jer našli smo se najednom u cijelom spletu kamenom popločenih ulica glavnog grada Westerosa. Sve je načinjeno vrlo vjerno, ni traga scenografiji od stiropora ili plastici. Prolazim pokraj poznatih prostorija. Nikada nisam bio u njima, ali dobro ih znam, tamo su snimane neke od najpoznatijih scena serije koju već godinama s užitkom “gutam”. Prolazim pokraj prijestolne dvorane majke zmajeva Denerys Targarian, penjem se uza stube i gledam oko sebe. Desetak metara visoka platforma prijestolne dvorane pruža pogled na filmske setove u hali pa prepoznajem ćeliju u kojoj je Cercei bila zatvorena, malo dalje vidim set sobe u kojoj stoluje kraljeva desnica, desetak metara od nje je pak prijestolna dvorana zamka Pyke, sjedišta kuće Grayjov, vladara Željeznih otoka. Jasno je prepoznajem unatoč polumraku, po velikom kaminu u obliku hobotnice...
– Dođi da vidiš nešto, imamo ovdje jednu poslasticu – dovikuje mi vodič dok se spuštam do tla. Pratim ga u stopu, a on me kroz omanja vrata uvodi u poluosvijetljenu sobu. U njoj desetak stolova, neki od njih su prevrnuti. U njih su zabijene strelice, na podu pehari i polurazbijeni vrčevi, kaos... Oči mi se privikavaju na polumrak, vidim da su strelice ispaljene s balkona nekoliko metara iznad dvorane... I tada mi sine. Nalazim se u dvorani Crvenog vjenčanja, na mjestu gdje je ubijen Rob Stark, njegova majka, njegova supruga... Na mjestu gdje je izbrisana sa scene gotovo cijela dinastija Stark.
– Da, kultna scena snimljena je upravo u ovoj prostoriji, a sve smo ostavili onakvim kakvo je bilo na kraju snimanja. Ni umjetnu krv nismo brisali s poda, stolovi su prevrnuti, sve pokazuje tragove borbe... Ovdje vodimo najdraže goste koji dođu u posjet setu i vjerojatno prostoriju nećemo spremati dok god traje snimanje – kaže mi vodič.
Za razliku od prostorije Crvenog vjenčanja, ostali dijelovi hale brzo mijenjaju svoju svrhu i oblik. Iako su uređenja interijera prilično skupa, nema “čuvanja” prostorija, da bi ih se, možda, iskoristilo u budućnosti.
– Koristimo samo najbolje materijale. Vrlo je bitno kako kamera “vidi” ono što se nalazi pred njom. Kamen od posebnog pleksiglasa mora izgledati kao pravi, podovi od mramora u prostorijama moraju izgledati kao pravi mramor, iako je u stvari riječ o kompozitima. Da ne spominjem namještaj, koji radimo u našim stolarskim radionicama, od masivnog drva i s patinom. Sve što pravimo mora izgledati kao da je stotinama godina staro – govori mi jedan od inženjera kojemu je već punih pet godina posao osmišljavati i uređivati interijer po opisima scenarista. A za realizaciju zamisli doista ima vojsku ljudi na raspolaganju.
Naime, na setovima Igre prijestolja samo u Sjevernoj Irskoj radi, ne računajući glumce i statiste, oko 1200 ljudi. Imaju stručnjake svih profila, od zidara, armirača, kovača do stolara i krojača. A pazi se na svaki detalj. Mačeve ručno kuju, jedan odjel šije odijela od kože, oklope rade pak posebne ekipe... Toliko je sve složeno da na setu postoji čak i odjel koji samo uništava odjeću koju krojači načine za snimanje.
– Sve što se sašije novo je, i to se vidi na snimanju, kamera to zabilježi. Posebnim bojama, kiselinama i četkama mi svaki komad odjeće, prije nego što ide u garderobe, djelomično uništavamo, “postaramo”, da se dobije dojam kako vlasnik te hlače ili jaknu nosi već neko vrijeme. Naravno, manje uništavamo odjeću dvorskih dama, ali odjeću muškaraca iz Winterfella ili iz Dorne doslovno kidamo četkama – kaže mi jedna od scenografkinja.
Na željeznom prijestolju
Vodič me zove dalje, otvara vrata i uvodi me u velebnu dvoranu visokih zidova čiji svod leži na desetak širokih kamenih stupova opasanih ložištima. U dnu dvorane je uzvišenje, na njemu prijestolje. Željezno prijestolje. Mitsko prijestolje oko kojega se vrti radnja serije, prijestolje zbog kojega su, doduše na filmu, pale stotine glava...
– Da, to je prijestolje. E vidiš, ovdje, na ovom mjestu možemo prekršiti odredbu o povjerljivosti. Daj mi svoj telefon, idi gore i sjedi na prijestolje, snimit ću ti fotografiju da imaš za uspomenu – kaže mi vodič. Penjem se na prijestolje načinjeno od iskovanih mačeva, sjedam, namještam se prema kameri, vodič snima fotografiju, a potom izlazimo van i idemo prema busu.
Vraćamo se u hotel, žurimo se na dogovoreni susret s Isaacom Hempstead-Wrightom i Kristianom Nairnom. Susret s Branom Starkom i Hodorom. Susrećemo se u hotelu, nakon kratkog upoznavanja pričaju kako im je drago što su ponovno, nakon sezone pauze, pred kamerama. Iako ih dijeli tridesetak godina razlike, i u stvarnom životu su nerazdvojni. Razgovor je ležeran, neobvezan, no rastajemo se brzo, nakon petnaestak minuta. Njih čeka snimanje u Belfastu, a nas put na sjever otoka, u razrušeni dvorac Shane’s Castle na obali Lough Neaugha, najvećeg jezera britanskog otočja.
Krećemo rano ujutro, odmah nakon doručka. Vrijeme upravo onakvo kako može biti u jesen na sjeveru Irske. Hladno, kišno i vjetrovito, olovno vrijeme... Nakon sat i pol vožnje stižemo do ulaska na imanje, još nekoliko kilometara i dolazimo do samog dvorca.
Scena je nadrealna. Tik uz ruševine prastarog zdanja deseci su prikolica, kantina, garderoba... Konjušar provodi dva konja na uzdama mimoilazeći se s nekim žestokim BMW-om, dalje stoji nekoliko snimatelja. Držeći u ruci plastičnu čašu s kavom, razgovaraju s vitezom u oklopu. Prilazi im neki dječak u otrcanoj odjeći iz srednjeg vijeka, donosi i vitezu kavu poput one iz Starbucksa...
– Imamo samo nekoliko lokacija na kojima snimamo, nema mjesta za sve unutra pa su svi koji ovoga trenutka ne snimaju svoje scene vani – kaže mi vodič. Uvodi me u podrume Shane’s Castlea, snimanje je u tijeku. Kako su podrumske prostorije male, glumci scenu snimaju u jednoj prostoriji, a ja sve pratim u susjednoj, na posebnom videomonitoru. Scenu snimaju Cercei, Jaime Lannister i Planina. Ponavljaju nekoliko puta, dok sve nije savršeno, a potom izlaze van...
– Nije loše ovo snimanje u podrumima, budeš sretan kada ponovno izađeš van i vidiš sunce. Ili bar naznake sunca – kaže Jaime, odnosno danski glumac Nikolaj Coster Waldau. Na prvi pogled malo je antipatičan, njegov lik jedan je, bar na početku, od negativnijih u seriji. No sam glumac sušta je suprotnost svome liku, vrlo je ugodan u razgovoru. Ispijamo kavu i hodamo do prikolice u kojoj se dijeli hrana. Vrijeme je za ručak. Stajemo u red. Na setu nitko nije velika zvijezda i nikoga ne služe preko reda. Stojimo u redu i čekamo, polako se pomičemo prema kuharima koji dijele obroke i komentiramo snimanje. U tom trenutku na začelje reda dolazi golemi lik u oklopu, visok debelo iznad dva metra.
Kombinacija tame i humora
– E, da te upoznam s ovim tipom... Hej, Planino! Dođi k nama u red, da te upoznam, ovaj tip je novinar iz Hrvatske, a sjećaš se kako nam je bilo u Dubrovniku? – dovikuje Waldau ovoj gromadi. Planina. Švedski glumac Hafpor Bjornsson, jedan od najsnažnijih ljudi na svijetu. Dolazi do nas, čavrljamo dok čekamo red za jelo. Pita me jesu li i drugi krajevi Hrvatske lijepi poput Dubrovnika ili Splita. Rado bi, kaže, došao tamo na ljetovanje... Na brzinu jedemo, glumci odlaze, vrijeme im je za snimanje scena, no na njihovo mjesto za stolom dolazi tip bez kose, s bradicom i naočalama, četrdesetak mu je godina...
– Mogu sjesti kraj tebe da popijem kavu nakon ručka?
– Naravno, slobodno – kažem mu i pružam ruku da se upoznamo. I tip se predstavi. Bryan Cogman. Scenarist Igre prijestolja, čovjek koji odlučuje kako će se priča dalje razvijati, hoće li koji lik poginuti ili ne. On je odredio da Nedu Starku bude odrubljena glava. Njegova zamisao bila je i izlijevanje tekućeg zlata na glavu Vyserisa Targaryana. Kad god ste bili iznenađeni razvojem događaja, to je osmislio ovaj tip.
– Sviđa ti se serija? Super, drago mi je. Pokušavam izbalansirati onu tamnu stranu priče s humorom, ne može se zabrijati previše, mora se napraviti fina, pitka priča. A mislim da to uspijevamo – kaže Cogman.
A sudeći po viđenom, sezona Igre prijestolja koja se 25. travnja počinje prikazivati i u Hrvatskoj na HBO-u bit će zapamćena kao spektakl kakav još nismo vidjeli.