Ranko Matasović hrvatski je jezikoslovac, poliglot, autor više stotina znanstvenih i stručnih radova, a svojedobno i najmlađi redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Redovni je profesor na Odsjeku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta i autor zapažene knjige "Lingvistička povijest Europe". Krajem 2022. godine Ibis grafika objavila mu je roman prvijenac "Neprobuđeni" koji je uredio Krešimir Krnic. Roman je to koji prati život Radovana Maretića, zagrebačkog arhitekta i socijalističkog direktora slavonskih korijena, čije je životno djelo banjolučka katedrala sv. Bonaventure izgrađena 1973. godine nakon fatalnog potresa.
Ako krenete istraživati tog Maretića koji je, eto, bio jedan od projektanata banjalučke katedrale u kojoj se 2003. godine molio i sveti papa Ivan Pavao II. (zanimljivo, tada je u katedrali bio i Otto von Habsburg), naići ćete na muk i enciklopedija i svemoćnog Googlea. Ništa čudno, jer Radovan Maretić izmišljeni je, premda ne i izmaštani lik, budući da se vjerojatno radi o pseudonimu Matasovićeva oca koji je doista bio jedan od projektanata arhitektonski suvremene banjolučke katedrale, autor "Priručnika za uspješno rukovođenje" i sin poznatog i plodnog pisca katoličke provenijencije Antuna Matasovića.
Očito, "Neprobuđeni" su roman s ključem u kojem akademik Matasović priča moguću povijest svoje razgranate obitelji. Razgranate zato što mu je otac imao jako puno braće i sestara, a gotovo svi oni dobili su spomen u ovom klasično napisanom romanu u kojem se autor otvorio poput Zorana Ferića, iako im se stilovi pisanja dosta razlikuju. Ovaj Matasovićev profesorski je miran, gotovo spomenarski, ali s jako puno usputnih i razornih povijesnih činjenica i reminiscencija. Roman koji počinje putovanjem mladog i teško bolesnog Radovana iz Osijeka pred sam kraj Pavelićeve vladavine na neizvjesnu operaciju bubrega na zagrebačko Rebro zapravo je sublimirana povijest Hrvatske koja se budi iz kratkotrajnog ustaškog sna u komunističkom stisku koji nije popuštao sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je eksplodirao u novom, ponovno itekako krvavom i osvetničkom ratu. Autor je u roman uveo pripovjedača, ali i ispovijesti brojnih njegovih aktera – Radovanove paćeničke supruge Marije rođene Amruš koja je ljepotu i talente žrtvovala zbog obitelji i supruga koji se od nje udaljio, braće i sestara, međusobno različitih sinova Nenada i Ilije, oca Antuna Maretića, nesretnog tasta Jerka Amruša... Uvrstio je u svoju autofikcijsku prozu Matasović i lik Radovanove ljubavnice, projektantice Ljubice Lapajne, baš kao i krajnje nesimpatičan, ali i amblematski lik udbaša Pere Testere, Radovanova nižerangiranog zaposlenika koji je vječno rovario protiv njega, da bi se nakon raspada Jugoslavije brzinom vjetra skrasio u blaženom HDZ-u. Posebno je zanimljiv lik Radovanova tetka, udovca i dobročinitelja Josipa Petrića, pravog zagrebačkog gospona koji živi uz Marulićev trg, ima feš domaćicu koja skrbi o njegovim potrebama i odličan posao na Veterinarskom fakultetu, ali i vjerojatno nekog moćnog zaštitnika, jer je volio politički provocirati i prolazio bez kazne.
Tu su i precizno opisani likovi doktora Vere Marini i Marka Pavića, koji kao liječnici imaju poseban, možda i privilegiran uvid u ljudske sudbine, što je vrlo često uteg na duši. Roman pomalo nadrealno, ali zanimljivo i neočekivano, završava posjetom Josipa Broza, diktatora, kako ga naziva pisac, Banjoj Luci u kojoj Tito odbija sugestiju lokalnog partijskog moćnika da se nova banjolučka katedrala "digne u vazduh" jer nekim drugovima vrh tornja izgleda kao slovo U i ustaška provokacija. Čitav je ovaj roman kantilenskog, mekanog ugođaja, podatan za čitanje i maštanje o obiteljskim odnosima koji su slični u domalo svim obiteljima i svojevrsni pokušaj naknadnog dijaloga sina s ocem. Onoga koji se nije dogodio kada je bio moguć, pa i pod cijenu nesporazuma ili svađe. Stoga se roman "Neprobuđeni" može čitati i kao poruka svim sinovima (i kćerima) da komuniciraju s roditeljima dok su im još živi, kako im se roditelji, kada osjete dah smrti, ne bi trebali ispovijedati potpunim neznancima.