Koncertna direkcija Zagreb i umjetnički voditelj ciklusa Molto cantabile Zlatko Madžar zaslužni su za još jedno spajanje vrhunskih glazbenih umjetnika koje je urodilo dragocjenim plodovima.
Mezzosopranistica Katarina Livljanić nije operna pjevačica i zato se odmah na početku koncerta legitimirala koralom iz 9. stoljeća koji je pjevala dok je, poput hodočasnice koja dolazi iz daleka, u subotu navečer ulazila u sparnu i punu dvoranu zagrebačkoga Hrvatskoga glazbenog zavoda.
Na pozornici su je čekali pijanist Danijel Detoni i Biblijske pjesme Antonina Dvořaka. Publika je srdačno nagradila i ohrabrila ovaj vokalni iskorak jedinstvene umjetnice. Ali pravi smisao, opravdanje, ispunjenje i vrhunac koncertne večeri bili su u drugom dijelu programa kada je novoskovani umjetnički par Livljanić-Detoni s punom pažnjom i predanošću uronio u dva opusa skladatelja Davorina Kempfa.
Danijel Detoni, jedan od danas najboljih hrvatskih pijanista, najprije je dvoranu očarao platnima raskošnih boja klavirskog zvuka i dubokih impresija upisanih u Kempfovu skladbu "Tri pogleda na osorsku katedralu", nakon čega je slijedila praizvedba upravo za ovu prigodu naručenih pet pjesama povezanih u ciklus pod naslovom "Svjetlo".
Najprije skladatelj, a potom izvođači duboko su zagrabili u izvor mističnih prozno-pjesničkih riječi o Bogu i čovjeku iz mladenačke zbirke nobelovca Ive Andrića "Ex ponto".
U opusu Davorina Kempfa ciklus "Svjetlo" novo je remek-djelo, a Danijel Detoni i Katarina Livljanić, u predivnoj simbiozi svojih vrhunskih umjetničkih sposobnosti i ljudskih osobnosti, priuštili su nam gozbu riječi, glazbe i duha koja se ne zaboravlja.
Nije li malo pretenciozno vec nakon praizvedbe neko djelo proglasiti remek djelom? Mozda bi bilo dobro pricekati par godina i nekoliko izvedbi pa da se vidi kako djelo zivi.