Ima već neko vrijeme da osvane vijest o snimanju prerade kultnog partizanskog filma "Valter brani Sarajevo" i uvijek je tretirana kao da one prethodne nije ni bilo. Dakle, svaki novi pomak u tom višegodišnjem procesu priprema, svaki novi potpis Vinka Grubišića ispred Jadran filma s nekim novim partnerom u Kini dobiva maksimalan i gotovo ekskluzivistički tretman.
Genijalna poruka
Stvar je razumljiva: s jedne su strane mediji gladni senzacija, a s druge ovaj je slučaj vrijedan snimanja vlastitog (dokumentarnog) filma s doista rijetko atraktivnim sastojcima. Za početak, imamo karizmatičan film Hajrudina Krvavca. U vrijeme nastanka 1972. godine nije ocjenjivan znatno bolje od većine drugih partizanskih filmova, međutim vrlo je brzo počeo poprimati kultni status kroz nekoliko značajnih faktora: 'johnwaynovski' kulerski lik Bate Živojinovića, pompoznu glazbenu temu Bojana Adamiča, maestralni spoj ratnog filma, vesterna i krimića, nezaboravne replike koje su ušle u svakodnevni govor ("pa gledaj ga, lafčino", "Strijelac zove Kondora") i naprosto genijalnu eksploatacijsku finalnu scenu u kojoj njemački oficir govori mladom kolegi da tek na odlasku, pokazujući na Sarajevo, uviđa tko je Valter:
"Pokazat ću vam ga... Vidite li ovaj grad? To je Valter!" Rijetko je koja scena iz partizanskog filma tako moćno, propagandistički ali emocionalno, širila poruku narodnog jedinstva.
S filmom su se, logično, prvi poistovjetili Sarajlije, kojima je i danas nešto poput DNK koda, a potom su svoju fascinaciju podijelili i s ostatkom Jugoslavije. Zabranjeno pušenje klanjalo se filmu u nazivu svoga debija "Das Ist Walter!".
No fascinacija nije bila samo lokalnog karaktera. Bata Živojinović ispričao je prije nekoliko godina da se svojedobno zatekao u pustinji Gobi, nigdje nikoga, tek neka sklepana kućica iz koje je izašao čovjek i, kada ga je vidio, uzviknuo: "Valter!" Film je bio osobito popularan u Kini gdje je Živojinović imao status božanstva. Bilo je takvo vrijeme, američkih filmova u kineskim kinima nije bilo, ali frajerski film "Valter" donio je sa sobom nešto više od razmjene kulturnih sadržaja između socijalističkih zemalja.
45 godina kasnije
Stoga nije nimalo čudno da su za preradu filma zainteresirani upravo Kinezi i to upotpunjuje atraktivnost priče o Valteru gotovo 45 godina kasnije, pri čemu je u ovom trenutku najvažnije novo staro pitanje: "Tko je Valter?"
Kina i Sjeverna Koreja, uzor nasim regionasima