Knjiga o zavičaju koji ne postoji: u ratom razoreno mjesto više se nitko nije vratio

Potreba da istraži zavičaj, rasvijetli obiteljsku povijest i otkrije vlastite korijene nagnala je Brođanina Marka Kurdiju (71), rodom iz  Luščana u župi Gornja Močila – Sijekovac u Bosanskoj Posavini, da napiše knjigu  "Luščani – potopljeni zavičaj". Godine su prolazile i, kada je navršio 60 godina, nije više bilo "opravdanog" razloga za odgađanje ovog posla. Opisujući povijest tog kraja te obrađujući devet obiteljskih rodoslova (Barišići, Babići, Blaževići, Ćurići, Glavići, Kurdije…), autor je posložio vrlo kvalitetan sadržaj koji je predstavljen na više od 500 stranica.

– Luščani su tijekom Domovinskog rata  uništeni i raseljeni i u njih se do danas nije vratila nijedna obitelj. To je me je potaknulo da napišem nešto o mjestu svog rođenja, koje danas praktično više ne postoji – kaže Kurdija.

Do početka devedesetih u mjestu je bilo zastupljeno 20 prezimena. Pisanju knjige prethodilo je višegodišnje sveobuhvatno istraživanje, tijekom kojega je autor imao priliku vidjeti i listati riznicu najstarijih sačuvanih matičnih knjiga. Iz istraživanja su proizašla neka zanimljiva otkrića. U knjizi, između ostalog, stoji da su Babići nekada bili Franjkovići, ali nikada nije pouzdano utvrđeno zašto je prezime promijenjeno.

– Prema jednoj priči, jedan od Babića uzeo je ženino prezime. Druga priča, koja se širila usmenom predajom, kaže da su Babići nazvani po jednoj babi koja se bavila liječenjem. Moji su se preci nekada prezivali Kurdić. Prvi Kurdija bio je moj djed, a razlog promjene prezimena je pogreška prilikom upisa u knjigu rođenih – otkriva autor.

Luščani se u matičnim knjigama prvi put spominju 1823. godine. Zastrašujući je podatak da je na kraju Drugog svjetskog rata 1945. godine u selu koje je tada imalo 124 kuće ubijeno ili nestalo 39 muškaraca. Danas su Luščani zaselak Novog Sela u kojem su ponovno izgrađene samo kapela i tri obiteljske kuće, a trenutačno se zahvaljujući angažiranosti župnika vlč. Ivana Tolja obnavlja još nekoliko kuća.

Kako je u uvodu napisao prof. mr. sc. Božo Odobašić, ova knjiga šalje snažnu poruku o važnosti vlastite svijesti ističući kako, ako se dovoljno potrudimo, možemo pronaći duboke korijene koji nas čvrsto povezuju s rodom i potopljenim zavičajem.