Crna ovca u obitelji ili, u njezinu slučaju, doslovno zelena djevojčica. Elphaba je od rođenja šokantna pojava i netko tko je osuđen na život na margini, u neprihvaćenosti i odbačenosti. Čak i od vlastita oca čiji osjećaji prema njoj graniče s prijezirom i averzijom. Elphabu (Chyntia Erivo) na samom početku "Wickeda" (Zlica) upoznajemo kao zločestu vješticu.
Upoznajemo je iz priče, i to one u kojoj se saznaje da je umrla. Smrt zločeste vještice, koju je došla potvrditi dobra Glinda (Ariana Grande), razlog je za slavlje među stanovništvom Oza. Međutim, u jednom trenutku Glinda biva upitana nisu li ona i vještica bile prijateljice, što bi, naravno, bilo nedopustivo među Ozljanima. S mutnjikavom i nejasnom nostalgijom koja je obojila Glindino lice i uz komentar da je nekada sve bilo drugačije i da nije sve kako se čini, kreće upoznavanje vještice, odnosno Elphabe, i to uz glavno pitanje koje će biti nit vodilja tijekom cijelog filma – kako netko uopće postane zao?
Rodi li se čovjek takav ili postane zao tijekom života? Elphaba i Glinda upoznale su se u školi Shiz gdje je Elphaba, zbog moći koje je prepoznala dekanica škole, sasvim slučajno završila. Spletom (ne)sretnih okolnosti završavaju kao cimerice i kao i u svakom tinejdžerskom filmu – iako je "Wicked" daleko od (samo) tinejdžerskog filma – malo-pomalo postaju nerazdvojne prijateljice. Jasno, put do neraskidivog prijateljstva bio je posut spletkama, podmetanjima, omalovažavanjima. Uglavnom s Glindine strane. Elphaba joj nikad nije uzvraćala istom mjerom. Elphaba je tip osobe koji, valjda jer je cijeli život naviknuta biti na margini, ne samo da ne radi drugima ono što ne želi da drugi rade njoj, nego drugima čini baš ono što bi voljela da oni čine njoj. A to je pristup s ljubaznošću, suosjećanjem i prihvaćanjem.
U duhu tinejdžerske priče, pojavljuje se i zgodni mladić koji postaje Glindin dečko. Njih dvoje tipičan su popularni par. Međutim, isti taj zgodni dečko gaji neke dublje osjećaje prema nepopularnoj Elphabi, kao što ih gaji i ona prema njemu. No... Ta privlačnost, simpatija i ljubav ostaje neostvarena. A čak ni to sve nije meritum fabule. Usputna ljubavna priča tek je pojačivač radnje. Nije višak, nije nepotrebna i sjajno je uklopljena u cijeli "Wicked" paket. Vrhunac zapleta je Elphabin odlazak kod čarobnjaka u Oz, što je san svakog živog bića.
Elphaba vrlo brzo saznaje da je nasamarena i da je pozvana kod čarobnjaka samo kako bi on iskoristio njezine moći u svrhe koje ona ne podržava. A moći je planirao iskoristiti kako bi sve životinje učinio negovorećim bićima i time ih stavio u podređeni položaj u odnosu na ljude. Fabula sama po sebi ima sve što treba imati jedna bajkovita priča: dobro i zlo, čarobna bića, nepravdu, robinhoodovski trenutak u kojem se ista nastoji pobijediti. Teško je zamisliti da bila koja priča iz Oza ne bude pjevljiva i razigrana. Takvo poimanje možemo dugovati jakim temeljima koje je 1939. udarila Judy Garland kao djevojčica Dorothy.
Današnje produkcije, a posebice mjuzikala, takve su da sve treba biti kičasto, raskošno, hiperbolasto, magično i da zapravo sve to služi svrsi da se, gledajući film, na tren odluta u neke druge svjetove. S "Wicked" se nije nimalo teško prepustiti magiji. Ariana Grande i Chyntia Erivo apsolutno su čarobne, i pojedinačno, a posebno kada se na ekranu pojave u tandemu, što je, srećom po gledatelje, poprilično često. Odgovor na pitanje o tome kako netko postane zao dobiva se postupno. I nije odgovor koji se očekuje, a Erivo je taj dio filma iznijela – u svoj svojoj plahosti i neshvaćenosti koju uloga Elphabe nosi – moćno, za naježiti se. Dovoljno je poslušati njezine izvedbe iz "Boje purpura" s Broadwaya, a ovdje uspijeva donijeti jednaku emociju: onu u kojoj nježna i nesigurna djevojka postaje svjesna sebe i svoje vrijednosti. "Wicked" je sve ono što se očekuje od jednog mjuzikla, ali Chyntia Erivo je, više od toga, sve ono što jedna glumica nominirana (za početak) za Oscara treba biti. Ako se to ne dogodi, Akademija je i gluha i slijepa.
