Sredinom prosinca u Meštrovićevu paviljonu otvorena je velika izložba Slavka Kopača. Posljednji put djela tog slavnog Slavonca s francuskom adresom u Zagrebu mogli smo vidjeti davne 1997. godine, jer u domovini je taj umjetnik, majstor art bruta i enformela, godinama bio zapostavljen i gotovo zaboravljen. Nepravda nanesena tom skromnom i povučenom slikaru polako se počela ispravljati, velikim dijelom zahvaljujući i ovoj monumentalnoj izložbi, na kojoj je predstavljeno više od dvije stotine njegovih djela te naporima udruge ArtRecontre obitelji Floričić – poduzetnika Kristijana Floričića i njegove supruge Tamare Floričić.
– Više okolnosti utjecalo je na činjenicu da Slavko Kopač nije bio uvažavan te da nije dobio pažnju koju zaslužuje. Ponajprije je razlog taj što je 1942. godine izlagao na Venecijanskom bijenalu pod Nezavisnom Državom Hrvatskom, što je zapamtio tadašnji režim. Nadalje, radio je u krugu najvećih intelektualaca i umjetnika Francuske te je, da bi bio imenovan voditeljem Compagnie de l'Art Brut, morao prihvatiti francusko državljanstvo. Nakon velike izložbe u pariškoj gradskoj vijećnici, što je rijetka čast, supruga je oboljela, a sin preminuo, stoga nitko nije mogao nastaviti voditi brigu o ostavštini. Sve to utjecalo je na to da se na Kopača zaboravilo na našim prostorima. S obzirom na to da živimo u doba doživljajne ekonomije, ako izostane kontinuiran rad, i najvećim ličnostima gubi se trag – otkrila nam je Tamara Floričić, predsjednica udruge ArtRecontre, posvećene promociji Kopačeva stvaralaštva, edukaciji o njegovoj važnosti, nacionalnom i međunarodnom značaju za povijest umjetnosti.
Kopačeva izložba u Meštrovićevu paviljonu, dodaje, jedinstvena je jer se prvi put mogu vidjeti djela koja nikada nisu izlagana ni prikazana, djela koja je Kopač čuvao kao intimnu vrijednost i od kojih se nije odvajao te njegova ključna djela iz hrvatskih muzeja.
– Posebnost ove izložbe leži i u tome što se kroz postav stalno izmjenjuju motivi, korišteni materijali i tehnike. Kada hodate kroz postav, može vam se nametnuti pitanje jesu li ovo doista djela istog umjetnika ili više njih. Kopač je bio umjetnik znatiželjna duha, nije se volio ponavljati i uvijek je tražio nove načine da bi izrazio ono što osjeća. Osim likovnih radova, u izložbenom postavu prikazane su i Kopačeve pjesme, neobične i posebne. Moglo bi se reći da je svečani zastor koji je Kopač dovršio i autorizirao za osječko Narodno kazalište po uzoru na svoju sliku iz doba kada je živio u Firenci, iz 1947. godine – "Konji", highlight izložbe. Veličine 63 četvorna metra, dominira centralnim izložbenim prostorom te teško da posjetitelja može ostaviti ravnodušnim – kazala nam je Floričić.
Izložbu, ostvarenu u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika, udruge ArtRencontre i Cloverfielda, koju u Meštrovićevu paviljonu možemo razgledati sve do 27. ožujka, prije nekoliko dana su u Noći muzeja posjetili i oduševljeno obišli premijer Andrej Plenković te ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. A Kopač je, kako je Večernjem listu otkrila kustosica zagrebačke izložbe Anita Ruso, još osamdesetih godina obznanio želju da svoja djela pokloni Hrvatskoj.
Unatoč tome što je, nakon studija na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu, Slavko Kopač trajni dom pronašao u Parizu, svom gradu snova, kamo je prvi put stigao 1939. godine. Boravio je i radio tamo među nekim od najvećih umjetnika 20. stoljeća poput Andrea Bretona i Jeana Dubuffeta, u njemu preživio i rat, ali Hrvatsku nikada nije zaboravio i rado joj se vraćao. Kao što je jednom prilikom nadahnuto izjavio: "I sa 70 godina još sam uvijek kao dijete, i danas nosim prašinu iz Vinkovaca. Ja sam kao presađena biljka: korijeni ostaju".
Stoga je još za života Klovićevim dvorima poklonio sedamdeset djela, a njegova supruga Paulette i njegov sin nakon Kopačeve smrti 1995. godine Gradskom muzeju Vinkovci darovali su još pedeset njegovih djela – danas i likovna galerija u sklopu tog vinkovačkog muzeja nosi njegovo ime, kao i jedna od ulica u njegovu rodnom gradu. A Kopaču se ostvarila životna želja te je većina njegovih radova danas u Hrvatskoj, u vlasništvu udruge ArtRecontre. Zanimanje obitelji Floričić za opus Slavka Kopača i posljedično osnivanje udruge rodilo se 2017. godine, kada se Kopačeva imovina pronađena u njegovu francuskom atelijeru našla na javnoj dražbi. Dogodilo se to, kaže nam Tamara Floričić, zbog bolesti Kopačeve supruge, koja je nakon njegove smrti te smrti njihova sina ostala sama i na skrbi francuskog zdravstvenog sustava.
– Dugogodišnje bolničko liječenje financirala je francuska vlada, koja je sredstva odlučila pribaviti putem javne dražbe, aukcije na kojoj se rasprodavala imovina zatečena u Kopačevu atelijeru i koja je bila vrlo kratkoročno organizirana. Na dražbi su bila brojna djela velikog i malog formata, od slika, crteža, skulptura, knjiga poezije do pozivnica, dokumentacijske građe, kataloga... Karlo Kardov, naš dugogodišnji prijatelj i suprugov poslovni partner, skrenuo nam je pažnju na Kopača te nas uputio na aukciju koju smo zajedno posjetili. Prije same aukcije, početkom ljeta 2017. godine, a za koju smo saznali svega nekoliko dana prije održavanja, iz dostupnih izvora površno smo se upoznali s Kopačevim opusom te odlučili sudjelovati na aukciji. Tek kada smo bili u prilici vidjeti Kopačeva djela uživo, i bez puno znanja mogli smo naslutiti da se radi o nesvakidašnjem umjetniku čija djela zrače posebnu snagu. To nas je potaknulo da dodatno istražimo i upoznamo se s Kopačevim životom te smo osim otkupljivanja dodatnih djela krenuli u prikupljanje dokumentacije koja svjedoči o Kopačevu životu – rekla je Floričić, dodavši i kako je udruga ArtRencontre stupila u kontakt s znanstvenicima iz Francuske Fabrice Flahutez, Pauline Goutain i Robertom Trapani. Oni su sa velikim entuzijazmom pristupili dubinskom istraživanju arhivske građe i dokumentacije te pisanju znanstvene monografije "Slavko Kopač". Knjiga određuje Kopača kao ključnu ličnost, osobu koja je aktivno sudjelovala u kreiranju i afirmaciji tri najznačajnija pravca post-war umjetnosti 20. stoljeća: art brutu, nadrealizmu i informelu. Knjigu je izdala renomirana izdavačka kuća Gallimard, a Kopač je
prvi Hrvatski umjetnik, slikar o kome su izdali knjigu.
Danas kolekcija ArtRecontre broji više od nevjerojatnih 350 Kopačevih umjetnina. Među njima su i veliki formati raznih tehnika i podloga, manja djela na papiru, skulpture te poezija.
Trenutačno surađuju i s nizom francuskih muzeja pa će se tako na izložbi u čast čuvenom Jeanu Dubuffetu, kolegi i bliskom prijatelju Slavka Kopača, u Clermont Auvergne Metropole naći i Kopačeva "Krava", djelo nastalo pet godina prije istoimenog slavnog Dubuffetova djela. Krajem godine planiraju Kopača predstaviti i u muzeju Lille Métropole, a nakon renovacije i u Centru Pompidou. A upravo punom parom rade na velikom projektu izgradnje Kulturnog centra u Puli, pulskog muzeja suvremene umjetnosti, u kojem će dio njihove dragocjene kolekcije pronaći stalan dom.