Koronska pandemija je trenutno u leru, pa se liberaliziraju epidemiološke mjere i u kulturnom sektoru. Više se ne traže COVID potvrde za dolaske na koncerte ili kazališne predstave, povećava se broj publike i u zatvorenim i u otvorenim prostorima, a ljudi se polako vraćaju predkoronskim navikama. Najavljuju se konačno i velika međunarodna koncertna gostovanja i veliki glazbeni ljetni festivali. Zagreb je tako pohodila i Berlinska filharmonija, dvorana Lisinski već nekoliko mjeseci radi punom parom, kazališne premijere nižu se doslovno iz dana u dan i u institucionalnim kazalištima, ali i na nezavisnoj sceni, filmski festivali dobivaju one stare, dobro poznate konture, a tu su i sve češće velike i atraktivne izložbe i u galerijama i u muzejima. Sada je nekako sazrelo i vrijeme da se nakon dvogodišnjih poteškoća polako svode računi svih financijskih, ali i drugih, psiholoških dubioza koje su nastale u ovom opterećujućem koronskom vremenu, a teško su pogodile i kulturne djelatnike (napose one samostalne) i kulturu u cjelini. Svaki je kulturni sektor, naravno, priča za sebe. Ali kako je korona utjecala na hrvatsko izdavaštvo, knjižarstvo, pa i na književnike te popratne djelatnosti?
– Zaključak je da smo među kolegama u kulturnim i kreativnim industrijama u pandemiji najbolje prošli. I to zato što smo zbog prirode proizvoda uspjeli i stvarati i distribuirati. Nešto se pita i čitatelje koji su imali malo više vremena za sebe, u COVID kontekstu mislim. To dodatno vrijeme na čitanje nije tako jako utjecalo (što je dokazalo istraživanje za Noć knjige 2021 g.), no u sinergiji sa solidnom novom produkcijom nije zanemarivo – ističe Slavko Kozina, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara koja djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, a koja se morala uhvatiti ukoštac i s neočekivanom koronskom pandemijom. Da bi potkrijepio ovaj optimistični zaključak egzaktnim brojkama, Kozina ističe da se uvidom u poslovne prihode dostupne putem Fine može zaključiti da u 2020. i 2021. godini nakladnička i knjižarska mreža ipak nije doživjela katastrofičnu sudbinu očekivanu na samim počecima pandemije. Tako je prema podacima Fininfa, koji je 2020. godine analizirao 44 kompanije s 1300 zaposlenih, neto prihod branše u 2018. godini iznosio 673,919.475, u 2019. godini 766,198.107, a u pandemijskoj 2020. godini 761,163.093 kuna.
– Posebno je zanimljivo da smo u 2020. i 2021. godini imali otvorenje devet novih knjižara. U Zagrebu su to dvije VBZ-ove knjižare, strip-knjižara Torpedo, Frakturina knjižara i Hoću knjigu. U Splitu su to strip-knjižara Columbo, u Zadru Hoću knjigu i knjižara Školske knjige, a u Koprivnici Dom dobrih knjiga (franšiza Hoću knjigu). Ove godine se najavljuje otvorenje još tri knjižare, i to Hoću knjigu u City centru One na Žitnjaku, nove privatne knjižare na Trešnjevci te knjižara Znanja u Rijeci. Važno je znati i to da su knjižare bile zatvorene samo dva mjeseca – ističe Kozina. I dodaje:
– Mislim da su pokazatelji oporavka produkcije i distributivne mreže više vezani na razdoblje od pet godina koliko nam je bilo potrebno da se oporavimo od traume propasti Algoritam MK lanca i dijela Agrokor knjižarstva (Tisak). Trenutačna trauma je pak vezana za visoke cijene papira koji nam je input u proizvodnji, a još više za njegovu nestašicu. Naime, velika količina celuloze za proizvodnju dolazila je upravo iz Rusije, pa tvornice po EU (mahom u Austriji i Njemačkoj) nemaju sirovinu – upozorava Kozina. A pri tome treba znati i da je lijepi broj hrvatskih nakladnika posljednjih godina svoje knjige tiskao baš u ukrajinskim tiskarama.
Broj novoobjavljenih naslova u ovim kriznim godinama Kozina ocjenjuje stabilnim, i što se tiče domaće i prijevodne literature, što potvrđuju brojke Nacionalne i sveučilišne knjižnice o proizvodnji knjiga. Prema njima su u 2021. objavljena 4993 naslova, preklanjske 2020. godine njih 4650, 2019. godine 4639, a 2018. 4383 naslova. Radi usporedbe, valja istaknuti da je 2011. NSK registrirala 4987 objavljenih naslova, što je nekoliko stotina primjeraka više nego koronske 2020. godine, kada su masovno otkazivani sajmovi knjiga te veće domaće knjiške manifestacije. No još je važniji podatak da je lani tiskano najviše knjiga od 2011., s time da je najsušnija godina bila 2017. kada je tiskano samo 4011 naslova.
– Što se tiče međunarodnih sajmova i manifestacija, podaci su nešto lošiji. Sajam u Frankfurtu dvije je godine bez nacionalnog hrvatskog nastupa, Bologna također dvije godine, iako smo ove godine tamo imali jednog predstavnika, a sajam u Leipzigu čak tri... Baš su ti međunarodni sajmovi zbog pandemije najveći gubitnici, što nije dobro za poslovnu i kulturnu razmjenu. Mi smo se u Zajednici ipak koncentrirali na domaće sajmove i festivale. Kada pretprošle godine nije održan Interliber, napravili smo online verziju prodaje i predstavljanja autora, nazvanu Knjiga svima i svuda (KSS), a taj model da se u cijeloj državi ne samo na prostoru sajma, već i u knjižarama te online trgovinama održavaju prodajno-promocijske akcije, ostala je na životu i lani kada je Interliber uz veliki napor i Zagrebačkog velesajma i nakladnika ipak održan – veli Slavko Kozina.
Ističe da su ostali festivali poput Vriska, pulskog sajma knjiga i autora, Festivala svjetske književnosti, Zg Bookfesta i Mediteranskog festivala knjige iz Splita imali ili godinu pauze ili alternativne online izvedbe, ali su se već lanjske 2021. godine vratili izvedbama i produkciji uživo, što vrijedi i za Noć knjige koja je lani imala jednako programa kao pretpandemijskih godina.
– Zajednica nakladnika i knjižara za 2022. planira većinu aktivnosti u drugoj polovici godine. Krajem travnja (23.4.) bit će održana Noć knjige s prodajnom ekstenzijom Knjiga svima i svuda putem proljetne akcije u knjižarama i web-dućanima nakladnika. Splitski Mediteranski festival knjige planiran je za početak rujna, a u planu je i akcija Knjiga svima i svuda za Interliber, baš kao i nastup na Sajmu knjige u Frankfurtu. Tu je još jedna inicijativa koja će se pokušati realizirati u suradnji lokalne zajednice, Ministarstva kulture i medija, te Zajednice nakladnika i knjižara HGK, a riječ je o novom festivalu, tj. sajmu, i to Panonskom festivalu knjige u Osijeku. Tim gradom bi se mapirala scena festivala i sajmova u svim regijama Hrvatske – veli Kozina.
A kako su ovu krizu preživjeli manji nakladnici poput zagrebačke Mitopeje, koju s pravom bije glas da objavljuje najljepše knjige ne samo u Hrvatskoj, nego i puno šire, a diči se i biranim izdavačkim programom (čiji je neizostavni dio, primjerice, i britansko-japanski nobelovac Kazuo Ishiguro), te nije posustala ni u ovim koronskim godinama.
– Poslovni model Mitopeje izrađen je na dvije osnovice – izbacivanju posrednika i puhanju na hladno. Time što nema posrednika između prevoditelja i teksta (što ne znači da knjige nisu lektorirane i uređene, već da imam kontrolu nad krajnjim rezultatom) čitatelj dobiva tekst koji u cijelosti potpisujem; time što nema posrednika između nakladnika i kupca (kada je riječ o luksuznim izdanjima) čitatelj dobiva knjigu jeftiniju za iznos knjižarskog rabata. Puhanje na hladno značilo je da nastojimo predvidjeti sve točke na kojima u proizvodnji knjiga može doći do pucanja i unaprijed ih učvrstimo. Sve do ove godine to je značilo da za 150 kuna možemo stvarno nuditi čuda; prije šest mjeseci se, nažalost, dogodilo prvo nepredviđeno pucanje i papir je poskupio četrdeset posto, a cijene divljaju i dalje. Umjesto da prijeđemo na nekvalitetniji, ekološki neprihvatljiviji papir, zamolili smo kupce za razumijevanje i podigli osnovnu cijenu luksuznog izdanja za sto kuna. To mi je bila najneugodnija odluka otkako sam nakladnik, ali kompenzirali smo je popustom za stalne kupce tijekom prvih mjesec dana i radom na bržem dovođenju meko ukoričenih izdanja na police knjižara, čime će luksuzno izdanje ostati neophodno samo onima koji doista žele tako posebnu knjigu: sam tekst će biti dostupan i po umnogome prihvatljivijoj cijeni – ističe Vladimir Cvetković Sever, prevoditelj, nekadašnji filmski kritičar, urednik, nakladnik te alfa i omega Mitopeje, koja je na hrvatskom tržištu knjiga opstala pet godina kontaktirajući isključivo sa svojom brojnim i vjernim čitateljima.
Severov cilj je da Mitopeja do kraja ovog proljeća objavljuje luksuzna i redovna izdanja istodobno. No tu je još jedan cilj, koji se za sada privremeno izjalovio, i to baš zbog korone.
– Ljeto i jesen proveli smo u uređivanju Salona Mitopeje kod zagrebačke Gupčeve zvijezde, obnovili svaki pedalj instalacija, podova, zidova i stropova te došli u položaj da nam knjižara ne može biti otvorena za kupce namjernike. Dobro, Mitopeja od samog početka posluje primarno kao internetska knjižara i Salon nam čak i sada vrlo dobro dođe kao skladište i pakirnica, ali najljepša mala zagrebačka knjižara zbog pandemije nam je i dalje adut koji nismo izvukli iz rukava – ističe Cvetković Sever.
A kako su koronske neprilike preživjeli pisci, čiji je status u ovom društvu ionako upitan, i to bez obzira na pandemiju, pitali smo Radu Jarka, svestranog i nagrađivanog hrvatskog pisca (dobio je i prvu nagradu Večernjeg lista za kratku priču "Nino Rovinjež"). Jarak je i akademski slikar, a jedno se vrijeme uspješno bavio uređivanjem i objavljivanjem časopisa, pa čak i nakladništvom, a pozornost javnosti zagolicao je s čitavim nizom intrigantnih proznih i pjesničkih djela.
– Ispočetka me pandemija koronavirusa u spisateljskom smislu jako blokirala, jer sam vidio neke stvari, dubinske stvari u društvu koje većina ljudi nije vidjela ili nije željela vidjeti. Trebao sam početi pisati novu knjigu, ali ništa mi nije bilo zanimljivo. Sve stare teme kao da su pale u vodu. Pisati o ljubavi, o kriminalu ili avanturama nema nikakvog smisla kad se pojavilo 'novo normalno', koje u stvari nije normalno. Imao sam neku vrstu blokade, ali je blokada uvijek dobra, kao što je rekao Stephen King, dok misliš da si pod blokadom, u stvari podsvijest radi. A podsvijest mora odraditi svoj dio posla prije nego se stvari poslože na pravo mjesto. Tako sam započinjao i odustajao. Počeo sam čitati Kafku čije su mi knjige bile najprimjerenije novom stanju. I onda mi se u književno stvaralačkom smislu iznenada otvorilo. Počeo sam pisati remake Lemova "Solarisa", pod nazivom "Put na Solaris", istovremeno gledajući remek-djelo Tarkovskog, njegov film, pa i Soderberghov film. I tako je sve nekako krenulo, s tim da sam u međuvremenu potpisao i dva ugovora za prijevode na talijanski i poljski. Književni je rad nekako krenuo te sam sad pri kraju posla s tekstom koji ima više od dvjesto stranica, a radio sam gotovo dvije godine jer roman se ne piše preko noći. Nadam se da ću naći dobrog izdavača. Sada je stanje bolje, nema više lockdowna, ali je došao taj nesretni rat – veli Rade Jarak, kojem Suzana Glavaš za izdavačku kuću Carthago iz Catanije upravo prevodi "Pustinje" na talijanski jezik, a Maciej Czerwinski "Yu puzzle" na poljski.
– Ipak su ljudi za vrijeme lockdowna malo više čitali – ističe Jarak.
A kakva je aktualna situacija s čitanjem u Hrvata, ponovno ćemo saznati na jedanaestoj Noći knjige kada će se objaviti sada već tradicionalno (za mnoge i pomalo zlokobno) istraživanje o čitalačkim navikama u Hrvatskoj. Ali i potrebi da se i u ovoj tranzicijskoj zemlji kupuje knjiga, bez obzira na to gdje se to odvija, u knjižari, na kiosku, pošti, književnom sajmu, Interliberu ili putem sve prisutnijeg interneta. Ove je godine Noć knjige produljena na čak četiri dana (i na četiri noći) i traje od 22. do 25. travnja. A popusti po knjižarama diljem Hrvatske trajat će i koji dan više. Do 28. ožujka prijavljeno je čak tisuću programa, što znači da literarni život u Hrvatskoj svim ovim nekulturnim prilikama usprkos (u rasponu od potresa, korone pa do rata u Ukrajini te energetskih i cjenovnih šokova) nikako nije utihnuo, te da je u stanju kakve-takve normale. Tema ove masovne knjiške manifestacije ove je godine posvećena knjizi kao prostoru slobode, što u biti idealno funkcionira uz dva velika literarna imena čije obljetnice ove godine obilježavamo. Jedan je slavljenik francuski komediograf Jean Baptiste-Poquelin, svima poznatiji kao Molière, koji je rođen prije četiri stotine godina, a čija dramska djela već stoljećima ne silaze s kazališnih pozornica. A tu je i naša velika pjesnikinja i svestrana književnica, otočanka Vesna Parun čiji smo stoti rođendan upravo proslavili, na Cvjetnicu u nedjelju 10. travnja, a onda i na brojnim susretima od Šibenika i Zagreba, pa do Slavonskog Broda, Grohota te Zlarina i nakon tog obljetničkog datuma. Zanimljivo, i tog 10. travnja kada je rođena na otoku Zlarinu bila je Cvjetnica...
I kao što reče buntovna Vesna koja je u osamdeset i osam godina objavila oko devedesetak knjiga: "Ljudi će opet pisati rukom, na bilo čemu, na zidovima, jer to je jedino gdje se može izreći gola činjenica, a da uz nju ne bude laž, da ne bude kancelarija, nego identitet u jeziku, u moralu, u kreatorstvu. Najbolji lijek za um je književnost."