Kurdski pokušaj da u užasu rata filmom očuvaju kulturu

“Mi nemamo prijatelja osim planina” kurdska je izreka koja se posljednjih dana često ponavlja, a u svjetlu aktualnih događanja odzvanja glasnije nego ikad. Iako se detalji pregovora i postignutih dogovora između svjetskih vođa svakodnevno mijenjaju, za sada možemo sa sigurnošću tvrditi da ni jedan ishod neće biti povoljan za Kurde u regiji Rožava. Do sada autonomna regija, Rožava se nalazi na sjeveru Sirije, no njeno ime znači “zapad” jer odnosi se na zapadni dio Kurdistana. Tamo se, od Rožavske revolucije 2012. godine, događa do tada neviđen politički i socijalni eksperiment demokratskog konfederalizma, sustava temeljenog na direktnoj demokraciji, socijalnoj ekologiji i feminizmu. To je jedan od pokušaja ponovne izgradnje društva, u kojem se posebice kroz 2015. osnovanu Filmsku komunu Rožava pokušalo ujedno revitalizirati i kulturu te kurdski jezik i film na području koje je u sirijskom ratu pretrpjelo mnoga razaranja. Izložba videoprodukcije spomenute filmske komune, nazvana “Oblici slobode” otvara se 24. listopada u Galeriji Nova u Zagrebu, odakle će put New Yorka, Nizozemske i Novog Zelanda.

Edukacija i ideal revolucije

– Filmska komuna Rožava je kolektiv filmskih umjetnika iz Rožave, u kojoj ne djeluju samo Kurdi, već i Asirci te mnogi međunarodni umjetnici. Osim što produciraju filmove, osnovali su i svoju filmsku akademiju, a ono što ćete vidjeti na izložbi su kratki filmovi njihovih studenata i tri filma koje je producirala komuna – kazala nam je kustosica izložbe, Grkinja iLiana Fokianaki, čija je umjetnička institucija State of Concept Athens bila prva koja je u Ateni ugostila kurdske umjetnike.

Cilj Filmske komune svakako je odražavati ideale Rožavske revolucije, ali i stvarati zajedništvo i educirati ljude o ulozi filma u suvremenom društvu, organiziranjem javnih projekcija i diskusija među narodom koji takvo nešto do sada nije mogao iskusiti jer su njihova kultura i jezik stoljećima bili potiskivani i zabranjivani. Među stanovnicima Rožave još je uvijek živa i uspomena na veliki požar u njihovu jedinom kinu u gradu Amûde, u kojem je 1960. godine poginulo 298 djece. U spomen na taj tragični događaj Komuna svakog 13. studenog, od 2016. godine, organizira filmski festival, prvi takav u Rožavi. Njihova filmska akademija privukla je i mnoge međunarodne filmaše i novinare koji su sudjelovali u njenu programu, a 2016. polaznici akademije producirali su svoj prvi dugometražni film. Taj će film, “Priče o razorenim gradovima”, koji prati ratnu i poslijeratnu stvarnost u sirijskim gradovima, biti prikazan i na zagrebačkoj izložbi. U sklopu “Oblika slobode” održat će se i projekcija “Bitke za Rožavu”, četvrta epizoda serijala “Kurdi” autora Jerka Bakotina i Nikole Kuprešanina, nakon čega će autori održati predavanje i diskusiju o trenutačnoj geopolitičkoj situaciji u Siriji.

– Serijal “Kurdi” snimljen je u produkciji kuće Restart za HRT i nastajao je nešto više od pet godina. Na putovanje u Kurdistan uputili smo se već krajem 2014. Riječ je o četverodijelnoj televizijskoj seriji koja se bavi poviješću kurdskog problema na Bliskom istoku od 19. st. do danas. Epizoda koja će biti prikazana bavi se događajima od 2000. do danas, dakle Kurdima na suvremenom Bliskom istoku – rekao nam je Bakotin koji je s prijateljem i kolegom Nikolom Kuprešaninom u više navrata putovao u Siriju, Irak, Tursku...

– Nas je fascinirao ponajviše taj društveni eksperiment u Rožavi jer je to u jednom toliko netipičnom dijelu svijeta kojim su rašireni represija i patrijarhat zaista revolucionarni iskorak i valja se nadati da će ponešto od tih društveno emancipatornih postignuća preživjeti. Mi smo tamo razgovarali i boravili, primjerice, s djevojkama od 16-17 godina, naoružanima kalašnjikovima koje se apsolutno ne smatraju ništa manje vrijednima od muškaraca. Te cure koje do prekjučer nisu smjele izlaziti na ulicu bez pratnje svoje braće sada raspravljaju o geopolitici, zapovijedaju vojskom i muškarcima. A da ne govorimo da je u Rožavi proglašena apsolutna ravnopravnost svih jezika i da su na svim važnim pozicijama po jedan muškarac i jedna žena svih narodnosti... Te su tekovine nešto što nas je najviše privuklo k tome – kazao nam je.

Sramim se biti Europljanka

Komunikacija s članovima Filmske komune Rožava, čiji su radovi trenutačno u Zagrebu i proputovat će svijet, trenutačno je vrlo otežana, a sudbina tog kolektiva neizvjesna.

– Teško je stupiti u kontakt s njima jer internetske veze često nema. Situacija tamo je mnogo lošija nego što se prikazuje. Govorimo o genocidu, etničkom čišćenju, o više od 400 ljudi koji su umrli u posljednja četiri dana. Tamo se nalaze postrojbe koje, ako i ne pripadaju ISIL-u, svakako su im naklonjene. A stanovnici Rožave sada moraju izabrati između smrti, Erdoğanova etničkog čišćenja ili života pod Assadovom diktaturom. No to nije izbor, to je preživljavanje i nevjerojatno je žalosno što će Rožavska revolucija kao politički projekt propasti jer tamo ne pristiže pomoć. U ovom trenutku zaista se sramim što sam Europljanka – zaključila je naš razgovor o Filmskoj komuni iLiana Fokianaki, a iako sa žaljenjem kaže da nijedna izložba ne može promijeniti političku situaciju, nada se da će barem upoznati ljude s kurdskom borbom.