KRK - Ja sam kralj Hrvatske, kazao je negdje u sredini svog zanimljivog performancea Lasse Samstroem iz Njemačke, na završnoj večeri Međunarodnog književnog festivala "Pontes 2002." koji se od 24. do 31. kolovoza održavao u Krku, a večeras će se na dva dana preseliti u Zagreb. Lasse je pobijedio i lani, a govoreći vrlo sugestivno svoje stihove na njemačkom i engleskom jeziku, uz mnogo pokreta, mimike i drugih znakova koje je izvukao iz svog tijela i duše, zadržao se na kraljevskom tronu. Vjerojatno je znao koliko je nama Hrvatima, ali i mnogim drugim nacijama, nogomet važan, pa je umjesto kraljevskoga plašta za nastup odabrao hrvatski dres. Pobjednički performance, koji je izveo ležeći na starome bunaru na krčkome Trgu Kamplin, gdje se sve i održavalo, završio je riječima: "Ne sjećam se dobro stihova. Uostalom, mrtav sam pa se i ne trebam sjećati". Njegov se nastup vrlo dojmio publike, u kojoj je ipak bilo najviše prijatelja desetorice pjesnika koji su na završnici "Pontesa" dobili svojih pet minuta.
Ta česta izreka na ovom je natjecanju jedan od kriterija. Nitko, pa ni kralj, ne smije govoriti dulje od pet minuta. Mora čitati samo svoje stihove, a pritom se ne smiju koristiti nikakva pomagala, već se treba osloniti samo na vlastito tijelo i glas. Na završnici u subotu navečer, nakon nekoliko zanimljivih događaja - večeri čakavske poezije, razgovora i okruglih stolova o književnosti i tržištu knjiga, večeri filmske umjetnosti i izložbi slika, nastupili su Alexandra Becht, Nina Eder, Lase Samstroem i Alex Dreppec iz Njemačke, Jelena Marković iz Srbije i Crne Gore te Sibila Petlevski, Dunja Lakuš, Katarina Mažuran i Ivan Radivojec iz Hrvatske, a program je vodio Wehwalt Koslovsky iz Njemačke.
Organizator, ustanova "Pontes", sa suorganizatorima, Ministarstvom kulture, Institutom otvoreno društvo, Gradom Krkom, Turističkom zajednicom Krka i Primorsko-goranskom županijom te "Zlatnim otokom" kao sponzorom, uspjela je sedmi put zaredom organizirati u Krku nešto što je odskočilo iz okvira ljetne zabavne ponude, a namijenjeno je probranim ukusima. Ono što se moglo zapaziti jest činjenica da je poetski slam u Hrvatskoj tek u začecima (ovo je jedini program koji se uopće u našoj zemlji održava), što se najbolje vidi iz golemih razlika u nastupu natjecatelja. Dok su mladi Nijemci opušteni i spremni svoje tijelo i glas iskoristiti u najvećoj mogućoj mjeri kako bi zadržali pozornost publike, pjesnici s naših prostranstava još se doimaju kao da recitiraju na nekoj školskoj priredbi, a u grlu im je kost koja koči tijelo.
N. Koščić