– Ne vjerujem u povijesne slučajnosti – znakovito je kazao Marko Tadić, predsjednik Vijeća za hrvatski jezik, koje se u srijedu sastalo u Ministarstvu kulture i medija. Referirao se Tadić na značenje jučerašnjeg datuma, 23. listopada, kada je davne 1847., hrvatski Sabor usvojio prijedlog Ivana Kukuljevića Sakcinskog o uvođenju hrvatskog kao službenog jezika. I upravo taj datum odabran je za prvu sjednicu Vijeća za hrvatski jezik, savjetodavnog tijela predviđenog novim Zakonom o hrvatskom jeziku, a koje čini petnaest članova, redom eminentnih jezikoslovaca, profesora, prevoditelja i inih stručnjaka.
Zakon o hrvatskom jeziku, predložen od Matice hrvatske i usvojen u veljači ove godine, u javnosti je izazvao itekakvu buru. Prisjećajući se ranijih pokušaja normiranja jezika u režiji države, pomalo besmislenih javnih rasprava o pravopisu poput čuvene bitke piše li se "ne ću" ili "neću", te prijetnji o novčanom kažnjavanju prijestupnika protiv jezika, hrvatski građani dočekali su ga s nepovjerenjem. No, tvrdi Tadić, možemo odahnuti, jer u Zakonu nikakvih odredbi o kažnjavanju nema, kao ni ičeg kontroverznog ili iznenađujućeg.
– Ono što je u planu, i što je Zakonom propisano, jest da će Vijeće morati izraditi nacrt plana jezične politike koji bi morao biti prihvaćen u roku od dvije godine. Do sada nismo imali Zakon o hrvatskom jeziku i više od trideset godina to je područje bilo prepušteno samo 12. članku Ustava, tu i tamo se nešto pojavljivalo, ali samo u natruhama. Stoga, ono što prije svega moramo napraviti jest svojevrsna "snimka stanja" – kazao je Tadić, najavivši da će pozornost posvetiti prikupljanju informacija poput onih o cirkulaciji tekstova u društvu.
– Mnogi, primjerice, misle kako su najčitaniji tekstovi na hrvatskom jeziku oni s raznih portala, no, zapravo su to – titlovi sapunica. Također, prikupljat će se podaci iz obrazovnog sustava, o broju učenika, profesora hrvatskog jezika i slično, sve informacije o hrvatskom jeziku za kakve do sada nije postojalo jedno kumulativno mjesto. Svi ti podaci potrebni su nam da bismo uopće mogli procijeniti što nam je činiti, a nakon toga izaći ćemo sa skupom mjera i očekivanih ishoda – rekao je predsjednik Vijeća, osvrnuvši se i na nametanje novih riječi od čega mnogi strahuju.
– Redovito nas preplavljuju razne vrste anglizama, a onda kada dođete s novim prijedlogom, svi se nakostriješe i nazivaju to purizmom! Tome treba pristupiti s jednom dozom uravnoteženosti, jer ima doista izvrsnih primjera koji su vrlo dobro prihvaćeni. Dakle, ne govorim o "vrtoletu" ili "zrakomlatu", već, recimo, svjetlovodu, riječi koju naši kolege s FER-a bez problema već upotrebljavaju umjesto izraza "optički kabel" – ustvrdio je te dodao da se razmišlja, među ostalim, i to digitalnim alatima, poput središnje lektorske usluge, koja bi lektorima olakšala posao, kao uostalom i sustavi za strojno prevođenje koji su danas prevoditeljima nezaobilazno pomagalo.
Da postoje velika očekivanja od Vijeća za hrvatski jezik, kazala je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
– U Vijeće su imenovani zaista vrhunski hrvatski stručnjaci visoko motivirani za izradu nacionalne jezične politike iz koje ćemo nakon toga vući sve prioritete vezano za ispunjavanje ciljeva Zakona, dakle očuvanje i promociju hrvatskog jezika. Svi mi koji radimo u javnom prostoru pozvani smo njegovati i promovirati korištenje standardnog hrvatskog jezika. Najvažniji je, naravno, obrazovni sustav, no važne su i druge institucije, važni su i mediji. Mi kao tijela državne i javne vlasti, moramo podizati standarde i voditi računa da službeni dokumenti budu prezentirani javnosti na adekvatan način, da se koristi i uskladi suvremeno nazivlje, što je iznimno važno, primjerice, hrvatskim prevoditeljima u Bruxellesu, gdje i nastaje ogromna količina novih termina i novih riječi – izjavila je ministrica Obuljen Koržinek.
Iznimno je zadovoljan Zakonom o hrvatskom jeziku i ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs.
– Doživljavam jezik kao nešto što stoji uz bok nacionalnim obilježjima kao što su zastava, grb i himna i mislim da je bilo itekako potrebno donijeti ovakav jedan dokument koji je, nakon puno dubioza u javnosti i svega što se o tome govorilo i diskutiralo, na kraju jedan dokument koji je zaista moderan i uključiv. Ne zadire, ne uništava ništa, nego, dapače, jednostavno podupire –zaključio je Fuchs, te iskoristio priliku da izrazi namjere da se na hrvatski jezik stavi veći naglasak u obrazovanju te eventualno i poveća broj sati hrvatskog jezika u školama.
Bolje anglizmi nego čakizmi. Uškolu, namore, uživo, ovo biciko....