Latica Ivanišević: Tito je bio divan plesač, načitan, a Krleža nježan

Kad memoarska obiteljska saga ima 600 stranica ne računajući fotografije, a objavi je ugledna nakladnička kuća Ljevak, naslućujemo da je posrijedi kapitalno djelo! Znajući da je autorica toga djela ugledna hrvatska kostimografkinja Latica Ivanišević, sigurni smo da je tako, pa čak i da 600 stranica nije puno znajući samo gole obiteljske činjenice! Djed je dr. Srećko Šilović, veliki meštar lože Maksimilijan Vrhovac, član ZAVNOH-a, ambasador. Baka je Irena Gavella, sestra Branka Gavelle. Teta je žena Otokara Keršovanija. Tata je poznati pjesnik Drago Ivanišević. A u njihovu intelektualnom Salonu Šilović u Masarykovoj 2 druže se Krleža, Gavella, Dujšin, Kombol, Babić, Tito prije odlaska u partizane... I to je tek komadić društvene piramide koja se suptilno opisuje u knjizi "Slušaj i gledaj, Latice" .

Ministri, banovi, pisci...

– Dug je to mojih predaka – kaže autorica o knjizi koju će u ponedjeljak u Muzeju za umjetnost i obrt osim nje predstaviti i Tonko Maroević, Andrea Zlatar i urednica Nives Tomašević. Fascinantna je autoričina rekonstrukcija koja seže jako daleko, do Ivana Vončine, prvog ministra Kraljevine Hrvatske, potom Dušana Kotura i njegove obitelji koja je bila najveći donator Strossmayerove galerije, a mama je Latičine "bake Gavellice" bila Ana Kotur... Tu je i Josip Šilović, ban hrvatski, koji je uveo zakonik brojnih zaštita za majke i djecu. Osnovao je Josipovac, današnji dom Vladimira Nazora za nezbrinutu djecu. Svi su oni bili dobrotvori. I prapradjed Đuro Gavella bio je dobrotvor, školovao je Vatroslava Lisinskog – kaže Latica Ivanišević.

Priča nam o krasnom mezzosopranu bake koja odlazi u Beč studirati pjevanje, a njezin brat Branko Gavella filozofiju.

– Njezina su pisma iz Beča prekrasna, puna živih opisa teatra, mode. Ona je mlada žena, sve joj je važno, druženje, balovi, konzervatorij. Fascinantan je dojam Beča koji opisuje – kaže autorica. Priča nam o mami Ines Šilović koju su zvali Šiška, i ocu Dragi Ivaniševiću.

– Oca je upoznala 1936. u Parizu kad je otišla na Sorbonu studirati povijest umjetnosti i balet. On je prije toga u Padovi doktorirao Dantea, a na Sorboni Prousta. Slikao je u Modiglianijevu atelijeru. Bio je ozbiljan slikar, četiri slike su mu u stalnom postavu Moderne galerije u Zagrebu – podsjeća Latica.

Krleža je znao da ga volim

Pitamo je što je najsretnije u cijeloj toj obiteljskoj priči.

– Ljubav! – odgovara bez dvojbe. A što najtužnije?

– Gubitak dragih osoba! – kaže nam. No osobe ne odlaze kad sjećanja o njima ostaju zapisana!

Kakvi su bili susreti s Titom, pitamo.

– Fascinantni. Doslovno su mi se noge odsjekle na trenutak... Divno je plesao. A otac kaže da ni s kim nije tako razgovarao o ruskom teatru i literaturi!

A Krleža?

– Voljela sam ga i on je to osjetio. Razgovori nam nisu bili suzdržani kao s drugima. Prema meni je bio nježan!