Na pretplatničkom koncertu Zagrebačke filharmonije u petak navečer u dvorani Lisinski pred taj će vodeći hrvatski orkestar ponovno stati njegov nekadašnji šef dirigent, japanski maestro Kazushi Ono koji je zagrebačkoj koncertnoj publici ostao u više nego lijepom sjećanju. Na programu koncerta koji se održava u čast velikog hrvatskog dirigenta Lovre pl. Matačića koji je posebno bio vezan sa Zagrebačkom filharmonijom je monumentalna Sedma simfonija u e-molu Gustava Mahlera.
Kazushi Ono je na čelu Zagrebačke filharmonije bio šest godina, od ratne 1990. pa sve do 1996. godine, no našim je orkestrom dirigirao i prije tog vremena na poziv dirigenta i pedagoga Pavla Dešpalja. U međuvremenu je Ono postao jedan od najtraženijih svjetskih dirigenata koji s podjednakim uspjehom dirigira i simfonijski i operni repertoar, a vodio je i trenutačno vodi nekoliko prestižnih orkestara u rodnom Japanu i u Belgiji u kojoj se osjeća kao kod kuće. U svojoj sada već poduljoj reprezentativnoj karijeri ostavio je traga i u diskografiji, pa su dva izdanja pod njegovim ravnanjem dobila i diskografsku nagradu Grammy, jedno od njih je ploča snimljena s orkestrom ugledne Opere u Lyonu na kojoj pjeva američka operna zvijezda, mezzosopranistica Joyce DiDonato.
No, uz sav taj međunarodni angažman koji je u koronsko vrijeme ipak bio znatno smanjen, maestro Ono nikada nije zaboravio Zagreb i Zagrebačku filharmoniju pa relativno često gostuje u hrvatskoj metropoli i tako ostaje u redovitom kontaktu sa zagrebačkom glazbenom scenom. Uz nezaboravnog ruskog maestra Pavela Kogana, Ono je svakako među stranim šefovima dirigentima Zagrebačke filharmonije koji su u Zagrebu ostavili najviše traga.
Maestra Ona pitamo koliko se orkestar Zagrebačke filharmonije promijenio u odnosu na devedesete prošlog stoljeća kada mu je on bio šef dirigent punih šest godina, i to na obostrano zadovoljstvo?
- Sreo sam novu generaciju mladih glazbenika, ali i svoju generaciju. Moram reći da je balans generacija Zagrebačke filharmonije jako dobar. Starija generacija je utjecala i prenijela tradiciju na mladu generaciju čija je pomoć pozitivan znak - kaže maestro Ono koji je prije Zagreba u siječnju imao koncerte u Bruxellesu s tamošnjom filharmonijom kojoj je na čelu od prošle godine i s čijim glazbenicima ima odlične odnose. A očekuje ga i iznimno bogata koncertna aktivnost u Bruxellesu idućih mjeseci.
Sada će u Zagrebu dirigirati koncertom koji se tradicionalno održava u čast nekadašnjeg šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije Lovre pl. Matačića koji je u međunarodnim krugovima svakako najcjenjeniji hrvatski dirigent i koji je dirigirao orkestrima kao što su to Berlinska ili Bečka filharmonija. Matačić je, između ostaloga, bio doživotni počasni dirigent NHK orkestra iz Tokija. Je li taj podatak poznat današnjoj japanskoj publici i japanskim glazbenicima, pitamo Kazushija Ona koji zbog brojnih obveza u rodnom Japanu provodi veći dio godine.
- Naravno, Lovro pl. Matačić veoma je poznat japanskoj publici te ima puno fanova, a i ja sam jedan od njih. Često sam gledao njegove koncerte i sjećam se kako je dirigirao Brucknerovu simfoniju bez dirigentskog štapića s tolikom snagom koja je iz njega izlazila. Njegova snaga i energija utjecale su na mnoge japanske glazbenike - kaže maestro Ono kojega smo pitali i je li Mahlerova Sedma simfonija, koja je na programu koncerta sa Zagrebačkom filharmonijom 10. veljače navečer, njegov izbor.
- Da. Više puta sam sa Zagrebačkom filharmonijom izvodio Mahlera, ali nikad i tu simfoniju, tako da sam za ovaj koncert izabrao baš nju. Skladana je nakon Šeste simfonije, pod nazivom "Song of Night", i posvećena je noći u kojoj se prepoznaje i puno božanske prirode - kaže maestro koji će isto zahtjevno djelo dirigirati i u Tokiju već u travnju s Tokijskim metropolitanskim simfonijskim orkestrom kojega također vodi već desetak godina, a nedavno mu je ugovor produljen do 2026. A kakve planove ima s Filharmonijom iz Bruxellesa kojoj je na čelu od prošle godine i s kojom je prvi put surađivao tek 2021.?
- Trenutačno planiramo neke turneje, i to šest koncerata sa šest različitih solista u Dubaiju, potom u Južnoj Koreji, možda u Kini i na kraju u Japanu - kazao je Kazushi Ono koji će sa svojim orkestrom iz Bruxellesa uskoro dirigirati i Dvořakov oratorij "Stabat mater" (koji u njegovoj interpretaciji poznaje i zagrebačka publika), ali i raritetnu Messiaenovu ljubavnu poemu "Turangalila-simfonija".
Proteklih godina je maestro Ono bio i na čelu opera u Bruxellesu (čuveni kraljevski Theatre de la Monnaie) i u Lyonu (jedna od vodećih francuskih opernih kuća) gdje je surađivao i s umjetnicima poput redatelja Roberta Wilsona te s vodećim svjetskim opernim vokalima. Sada već pet godina vodi i Novo nacionalno kazalište u Tokiju koje ima reputaciju jedne od vodećih azijskih opernih kuća. Svake godine u toj tokijskoj kući dirigira dvije opere, od kojih je jedna uvijek obvezno nova produkcija, vrlo često i praizvedba nekog novog opernog djela, a na suradnju poziva i vodeće svjetske dirigente, redatelje i soliste koji se rado odazivaju na njegov poziv. No, iako kritičari ističu da je stručnjak za operni glazbeni repertoar 20. stoljeća, Ono dirigira i Verdijevu "Aidu" ili "Macbetha", Wagnerova "Parsifala" i "Ukletog Holandeza" ili pak Puccinijeve "Boheme". Koji mu je operni repertoar ipak najdraži?
- Volim glazbu Wagnera, Verdija i Mozarta, ali u posljednje vrijeme volim operu 20. stoljeća, dakle Šostakoviča, Brittena i Janačeka. Osjećam dužnost proširiti i pružiti nove vidike japanskoj publici - spremno odgovara maestro Ono.
Kazushi Ono dirigirao je i u milanskoj Scali, newyorškom Metropolitanu, hamburškoj i Bavarskoj državnoj operi te u brojnim drugim opernim kućama u Europi i Aziji te na prestižnim opernim festivalima u Glyndebourneu ili pak Aix-le-Provenceu. Koju opernu kuću ipak preferira?
- Velike operne kuće su prevelikog kapaciteta. Mislim da su u operi potrebni glasovi različitih karaktera i preferiram razgovor između likova - oprezno veli maestro. A susreće li se na svojim doista brojnim koncertima i gostovanjima, i to na nekoliko kontinenata, i s hrvatskim umjetnicima?
- Da, Ivana Repušića sreo sam u Karlsruheu i preko njega susreo hrvatske soliste što mi je uvijek drago - ističe japanski maestro. Pitali smo ga i je li mu Zagreb doista bio prva važna stuba u glazbenoj karijerii i čega se najradije prisjeti iz tih vremena.
- Naravno, osnove sam naučio u Zagrebu. U tom razdoblju radio sam puno Mahlerovih simfonija sa Zagrebačkom filharmonijom uz koju sam jako mnogo naučio - veli maestro koji je tih devedesetih, točnije 1992., sa Zagrebačkom filharmonijom gostovao i u Japanu, i tada su također izveli Mahlerovu "Prvu simfoniju", ali i klavirski koncert Sergeja Rahmanjinova uz solista Lovru Pogorelića te operni zbor "U boj, u boj" iz opere "Nikola Šubić Zrinjski" koji je japanskim zborašima omiljena zborska skladba.