KINOPREMIJERA

Mala miss Amerike

Foto: import
Mala miss Amerike
08.02.2007.
u 15:21
LITTLE MISS SUNSHINE, (crno)humorna drama, 101 min., SAD, 2006.; Fox/Continental; R: Johanthan Dayton, Valerie Faris; G: Toni Collette, Greg Kinnear
Pogledaj originalni članak

Povelik oscarovski favorit niotkuda (nominiran za pet važnijih kipića) "Mala miss Amerike" nezavisno je niskoproračunsko djelce koje je, tipično, zablistalo na Sundanceu i koje na pomalo pomaknut, ali ne odveć izazovan nezavisnjački način promovira klasične obiteljske vrijednosti kakvima se rado kiti i srednjostrujaški, visokoproračunski hollywoodski film.

Režirana jednostavno, bez blistave filmske fotografije, ušećerena dizajna ljudi i predmeta ili izvedbenih vratolomija kakve bismo očekivali od igranofilmskih debitanata što su dosadašnju karijeru gradili na glazbenim spotovima, "Mala miss" osvaja time što izgleda kao da je snimljena "izvan struje" u 1970-ima, kada su takvi "filmovi o ljudima" ostavljali ozbiljniji dojam, zatim dobrom glumačkom ekipom, s nekoliko dobro postavljenih apsurdnih situacija  nasmiješeni sveamerički dečko koji se želi obogatiti prodajom programa samopomoći za siguran uspjeh, u životu jedva sastavlja kraj s krajem; tinejdžeru koji je položio zavjet šutnje novopridošli ujak postavlja niz pitanja o razlozima za takvu odluku  te dosljedno i uvjerljivo provedenom zamisli o predstavljanju međuljudskog ophođenja kao "razgovora gluhih" u kojem najviše toga ovisi o spremnosti pojedinca za kompromisno prihvaćanje tuđih zamisli koje ionako ili ne razumije ili ne odobrava.

Među lošijim stranama jesu razmjerno izražena želja za dopadljivošću, prevelik broj prizora koji su takvi samo zato što ih je takvima zamislio scenarist (kako li je, npr., otac obitelji nagovorio motociklista da mu posudi svoje vozilo?) i, ponajviše, obilna uporaba klišeja koji nisu izvrnuti dovoljno da bi postali nešto drugo (zvuči li vam poznato lik djeda koji neprestano priča prostote?).

Uz malo pretjerivanja može se reći da film ceste o disfunkcionalnoj obitelji čiji članovi kroz niz neželjenih zajedničkih nevolja i peripetija pokažu da znaju razlikovati bitno od nebitnoga (obiteljska podrška je važna, natjecanje za miss je nevažno) ima više sličnosti sa (slabim) "Mojim problematičnim praznicima" (2006.) Barryja Sonnenfelda nego s (odličnim) "Okusom čaja" (2004.) Katsuhita Ishiija, filmovoma o svakodnevno ekscentričnim obiteljima prikazanima u hrvatskim kinima u posljednjih nekoliko mjeseci. (J. H.)

Pogledajte na vecernji.hr