Reizdanja starih albuma jedan su od financijski najisplativijih sektora svjetske diskografske industrije, a povijest pop-glazbe nepresušan je izvor starih materijala za mlađe i starije generacije publike. I mogućnost za ozbiljnu zaradu na luksuznim povijesnim box set izdanjima. Zbog toga ćete kad vaš omiljeni glazbenik u svijetu potpiše novi diskografski ugovor, često pročitati da je novoj diskografskoj kući kao donio i sve svoje ranije snimke iz prošlosti, kompletan repertoar. Dok su u svijetu takva izdanja najčešće pune do sada neobjavljenim snimkama i drukčijim verzijama pjesama, raritetnim koncertnim izvedbama, kod nas se na prste jedne ruke može nabrojiti “dodatke” koji su pronađeni ili objavljivani uz reizdanja starih albuma. U domaćim okvirima najveći je nedostatak upravo izostanak dodatnih materijala. Drugim riječima, nismo dobro (sa)čuvali prošlost, jer, kad ste čuli neku neotkrivenu snimku iz Kulušića koja bi bila pridodana na tadašnje koncertne albume?
Domaći glazbenici očito nisu u tonskim studijima snimali puno neobjavljenih pjesama, a još očitije, sve one snimke čitavih koncerata iz Kulušića koje je Dražen Vrdoljak osamdesetih puštao u emisijama na Radio Zagrebu ili su prebrisane ili su nestale, ali ih jednostavno – nema. U takvoj situaciji stvar malo popravlja Daleka obala čiji “4 CD Box Set” objedinjuje dva posljednja izdanja grupe, studijski i koncertni album iz 1999. i 2002., a kao novi mamac baca neobjavljene demo snimke. Doduše, iz faze odlazaka i dolazaka Marijana Bana, o čemu razgovijetno piše Dražen Vrdoljak u tekstu iz 2002., o zanimljivoj situaciji unutar sastava pred raspadom. Tu se osjeti sindrom razmimoilaženja članova benda i Bana, menadžerskim zaduženjima bubnjara Zorana Ukića koji se našao pod paljbom raznih očekivanja, pri čemu je Ban odigrao ulogu poput onih nepredvidljivog Shanea McGowana, Petea Dohertyja, Davorina Bogovića ili Gorana Bareta. Izdavač Dancing Bear, za kojeg su prije 20 godina objavili zadnje albume, već je proširenim reizdanjem albuma “Apocalypso” Darka Rundeka napravio pomak, dodao mu zadnje snimke Haustora za nikad objavljen album “Dovitljivi mali čudaci”, dok su se na sličnom box setu Kojota našle demo snimke i dodatne pjesme.
Na tom tragu i četverostruki paket Daleke obale ima nešto materijala koji poklonici do sada nisu čuli, pa uz prijašnju kolekciju službenih studijskih albuma Croatia Recordsa “Original Album Collection” zaokružuje priču o zadnjoj fazi rada grupe. Uključen je posljednji studijski album “1999-2000”, dvostruki koncertni CD “Uspomena (Sve najbolje uživo)” i spomenuti CD s neobjavljenim demo snimkama iz 1999.
Upravo taj zadnji disk je i najzanimljiviji s kolekcionarskog motrišta, jer su pjesme snimljene na audiokazeti u vrijeme pripreme albuma “1999-2000” izvučene iz arhiva basista Borisa Hrepića Hrepe i danas poboljšane i uređene remasteringom Lea Anđelkovića. Uz demo verzije poznatih pjesama “Kurve” (koju na tadašnjem albumu “1999-2000” pjeva Neno Belan) i drugih, uključena je i prije nepoznata “Na korak si od mene”, te “Svijetli znamen” i “U hladu sna” koje je otpjevao Giuliano, jer je navraćao u prostoriju za vježbanje. Marijan Ban stigao je na probu i pjevao “Hrvatske velikane”, ali najveći kuriozitet ipak je demo snimka “Ruzinavog broda” s Oliverom Dragojevićem na klaviru.
Uz arhivski tekst Vrdoljaka tu je i novi Borisa Hrepića Hrepe, kuratora ostavštine grupe i jedinog člana koji je svirao na svim koncertima Daleke obale, a kao ilustrator napravio je i efektnu naslovnicu zadnjeg albuma grupe na kojoj se panorama Splita miješa s onom New Yorka. Usporedo s CD-ima objavljena su i dva vinila; studijski LP “999”, jer bi se album “1999-2000” zvao tako da naslov nije u zadnji čas promijenjen. Zbog kraće minutaže i trajanja vinila, četiri originalne pjesme su izostavljene i pridodane druge, poznatije; hit “Ruzinavi brod” za koji su osvojili Porina u kategoriji “pjesma godine” i obrada Štulićeve “A šta da radim”, posljednja studijska snimka Daleke obale. Kao odvojeni LP objavljen je i dvostruki vinil “Uspomena / Sve najbolje uživo”, jedini koncertni zapis benda, snimljen 7. srpnja 2001. u Obojenoj svjetlosti. Promatrano u svjetlu ranijih uspjeha grupe, neki bi rekli da je Daleka bila Obala bez Bana, ali eto, pomagali su Oliver, Neno Belan i Giuliano, što barem na razini kurioziteta dodaje zanimljiv ton posljednjim demo materijalima.
No, najjasniji ton dodao je Boris Hrepić Hrepa u popratnom tekstu, naglasivši da je pogrešna predodžba o Dalekoj obali kao postavi osamdesetih, mada su tada započeli raditi, a svoj dio krivnje vjerojatno je odradio i hit “80e”. Jer, Daleka obala čvrsto je pripadala u devedesete, pa i kronologijom diskografije. No, kao što je ta dekada ostavila iza sebe svašta, tako je i Daleka obala vrludala nošena nepredvidivim brzacima koje je stvarao Marijan Ban i raspala se kao ruzinavi brod u trenutku kad je pogon benda radio potpuno profesionalno, ali je zapovjednik napustio brod iako se havarija nije činila blizu.