Ministar kulture Zlatko Hasanbegović uputio je u utorak obitelji Tomaža Pandura izraze iskrene i duboke sućuti u povodu iznenadne smrti tog iznimnog slovenskog i svjetskog kazališnog redatelja čija je, kako je naveo, neponovljiva umjetnička osobnost obogatila i hrvatsku kazališnu umjetnost.
"Nevjerojatnom se čini vijest da nas je kazališni genij neiscrpne energije napustio u naponu stvaralačke snage, jer smo uvijek iznova očekivali i priželjkivali svaku njegovu novu kazališnu režiju, a sada se moramo suočiti s istinom da je slovensko, hrvatsko i svjetsko kazalište zauvijek izgubilo jedinstvenoga umjetnika, jednoga od najznačajnijih redatelja europskog i svjetskog suvremenog kazališta", napisao je ministar Hasanbegović u brzojavu sućuti obitelji Tomaža Pandura.
"Tomaž Pandur svojim je predstavama stvarao kazališna čuda, magične scenske slike koje su neizbrisivo ostajale dugo u sjećanju njihovih gledatelja, a koju god gledali, svaka od njih bila je nešto što se urezuje u pamćenje za cijeli život. Dramaturgiju snova specifične i snažne vizualnosti taj istinski 'kazališni mag', kako su ga godinama nazivali svjetski mediji, kreativno je oblikovao sa svojom najbližom suradnicom, dramaturginjom i sestrom Livijom Pandur, a kao umjetnički nerazdvojni par oboje su se uvijek iznova punim intenzitetom upuštali u izazove kreiranja svojih magičnih teatarskih svjetova", istaknuo je ministar.
Inovator slovenskog kazališta, Tomaž Pandur osnovao je prvu kazališnu grupu još u srednjoj školi. Nakon antologijske režije Šeherezade, u 26-oj godini postao je najmlađi ravnatelj jednoga nacionalnog kazališta, Slovenskog narodnog gledališča u rodnome Mariboru.
U sedam godina njegova umjetničkoga ravnateljstva Maribor je postao europsko kazališno čudo zahvaljujući njegovim antologijskim predstavama - Faustu, Hamletu, Carmen, trilogiji Božanska komedija, Ruskoj misiji i Babylonu. Bile su to barokne, raskošne, spektakularne i estetski fascinantne predstave kojima je stekao status kultnog redatelja, da bi potom plodnu karijeru nastavio u inozemstvu uvijek se iznova baveći interpretacijama istoga kruga tema, motiva, književnih djela i pisaca koji su mu bili trajnom fascinacijom, inspiracijom i izazovom.
Utemeljivši Pandur.Theatres izniman je kazališni opus zaokružio i u Španjolskoj nizom velikih predstava, radeći ih sa slavnim španjolskim glumcima, posebice Medeju, Hamleta i Barok s Biancom Portillo.
Ostvario je i koprodukcijske suradnje s hrvatskim kazalištima: predstavu Tesla Electric Company s Teatrom Ullysses, a Camusovog Caligulu postavio je u Dramskom kazalištu Gavella. U suvremenom hrvatskom glumištu izdvaja se njegova suradnja s ansamblom Drame središnje nacionalne kazališne kuće Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu - režije Tolstojeva Rata i mira, Euripidove Medeje i Krležina Michelangela. Ova trilogija iznimnih Pandurovih redateljskih estetskih vizija pridonijela je međunarodnoj afirmaciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu odnosno njegovoj vidljivosti na svjetskom kazališnom zemljovidu, ostvarenoj kroz gostovanja u inozemstvu, ali i kroz dolazak brojnih gledatelja poklonika njegova kreativnoga genija.
"Tomaž Pandur vjerovao je u moć kazališta i u to da je kazalište srce grada i države, ali i da nema tih granica koje predstava ne može prijeći kad počne svoj život kroz putovanja na kojima onda iznova pronalazi svoje nove gledatelje. Kazališni svjetovi koje je stvarao obogatili su brojne glumce i suradnike s kojima je radio, a time i hrvatsku kazališnu umjetnost, kao što je i njegova po svemu posebna stvaralačka osobnost oplemenila živote svih koji su ga voljeli, s njime prijateljevali ili imali privilegij s njim kreativno surađivati", stoji u brzojavu sućuti ministra Hasanbegovića.
Hadziomerspahicu hvala ti od srca na lijepim rijecima za Pandura!