Gledajući neka ostvarenja u programu Revije amaterskog filma koja se ovog tjedna održavala u zagrebačkom kinu Grič (zatvara se večeras, ulaz slobodan) čovjeku padne na pamet šala Arsena Dedića: Mlade treba kočiti!
Organizatori RAF-a ne misle tako, pa u program demokratski uvrštavaju sve prijavljene filmove – ove godine više od 200 – smatrajući kako mladima treba pružiti šansu i poticajno, u kinu, pred publikom, prikazati što god su snimili.
Bez sumnje ispravno, no to ne znači da će se gledatelj-namjernik dobro provesti uz prve filmske mačiće mladih entuzijasta. Djela najmlađih, onih do 17. g., treću se godinu zaredom prikazuju u programu naslovljenom “Kids & Teens”.
Trećeg dana 7. RAF-a u njemu je ponuđeno osam kratkometražnih – igranih, dokumentarnih, animiranih i edukativnih – radova među kojima se tek jedan, “Ja”, 17-godišnjeg Zagrepčanina Mihaela Kukavčića učinio idejom i sadržajem promišljenim te izvedbom zadovoljavajuće kompetentnim ostvarenjem. Određene kvalitete uočljive su i u “Šlajderijadi” (ideja) M. Damjanovića i A. Karina, “Dečku sa strane” (izbor teme) M. Jurišić i “Bubblegumu” (smisao za ritam i kadriranje) I. Franjić i E. Kovačević kojima akutno nedostaje bilo maštovitosti, bilo razrađenosti, bilo pravog motiva, ali se ipak čine pokušajima ozbiljnijih stremljenja.
A to zavrjeđuje barem pedagošku pohvalu, jer najveća, najnepopravljivija i najuočljivija mana amaterskih filmova jest nedostatak elementarnog poštovanja prema filmu i filmskoj vrpci, odnosno stav “Ma, sve je to samo zezanje”, kojim se pokušava prikriti nepostojanje stvarnog razloga za pravljenje filma, pa makar i amaterskog.