Oprosti, molim te - uljudno se ispričava punker jer je nešto pjene sa svoga piva, slučajno u prolazu, ostavio na mojoj majici.
– Ma nema problema.
Kamo je dospjela (sub)kultura u kojoj je međusobno pljuvanje nekada bilo znak iskazivanja poštovanja?
Vragolaste oči i osmijeh
Valjda je stvar u godinama protagonista uvodne zgode. Obojica smo u četredest i nekoj godini, kao i većina posjetitelja koji su u srijedu navečer došli u zagrebačku Tvornicu kulture na koncert Public Image Limiteda. Bilo je to prvo ukazanje Johna Lydona iliti Johnnyja Rottena hrvatskoj publici i zato je to u velikoj mjeri bila prvenstveno generacijska stvar. Generacije koja je stasa(va)la ranih osamdesetih u kojima su tipovi poput Johnnyja Rottena oblikovali unutrašnje i vanjske svjetove. Utoliko se ovaj susret, trideset i pet godina nakon \"originalnih\" događaja, mogao pokazati kao razočaranje. Na sreću, nije!
Lydon, doduše, ne izgleda impresivno. Ima 57 godina i mješinu koju nosi poput neke neprirodne izbočine, ali vragolaste oči i osmijeh otkrivaju da je to onaj isti lik koji je poručivao \"Neka Bog spasi Kraljicu\" i zazivao \"anarhiju u Velikoj Britaniji\".
Svi intervjui s Lydonom objavljeni posljednjih tjedana pokazivali su da je, naravno, ostao vjeran svojoj filozofiji neovisnog, iskrenog i iskričavog individualca, ali publika koja ga je došla gledati više ionako više ne traži i ne treba karakteristike idola i vođe, nego dobar glazbeni događaj. A to su Lydon i društvo potpuno pružili.
Od raznih glazbenih faza koje je PIL imao, obnovljena se formacija priklonila najboljem što je gradilo njezin zvuk: masno dubističnom pumpanju basa, reska gitara, ravni, ali ubitačno moćni udarci bubnja.
Koncert je započet deset minuta dugom epopejom \"Albatross\" na koju se odmah nastavila nova pjesma \"Deeper Water\". Tu se odmah pokazalo ono što se već dalo zaključiti po odličnom povratničkom albumu \"This Is PIL\", da najbolje nove pjesme mogu posve ravnopravno stajati sa starim \"hitovima\" \"This Is Not Love Song\" i \"Rise\". A također nova pjesma, fenomenalna \"One Drop\" bila je i jedan od udarnih trenutaka večeri. Valja to napomenuti zbog onih koji su skloni takvim koncertima prigovarati da su prodavanje stare slave, rock\'n\'roll prevare i slične gluposti.
Nezahvalne kvalifikacije
Zbog eksperimentalne prirode PIL-a uvijek je nezahvalno davati neke kvalifikacije, ali načelno se može reći da je koncert bio podijeljen u dva dijela; prvim su dominirale avangardnije pjesme, dok je u drugom dijelu (točnije, u posljednjoj trećini) bend više izvodio svoje uvjetno rečeno plesne pjesme – pjesme zbog kojih se Lydon s punim pravom može hvaliti da je radio techno pjesme puno prije nego što je taj termin izmišljen (\"Memories\", \"Death Disco\"). Tako je prema kraju koncerta Tvornica sve više djelovala kao veliki techno party za ostarjele punkere.
Sveukupno, koncert za pamćenje, s bendom koji u nas, na žalost, ne može rasprodati ni Tvornicu, a da dobije priliku pokretao bi i mase na open airovima.