Roberto Bolle

Moj je cilj izvesti balet iz kazališta, među razne slojeve ljudi

Foto: HNK Zagreb
Foto: HNK Zagreb
Foto: HNK Zagreb
03.10.2017.
u 12:58
U Zagrebu pleše zvijezda milanske Scale i prvak American Ballet Theatera, u programu koji je sam sastavio i odabrao soliste. Bilo mi je sedam godina kada sam počeo plesati, u svom domu, pred televizorom, prisjetio se veliki plesač
Pogledaj originalni članak

Talijanski plesač Robero Bolle, jedan od najvećih svjetskih baletnih umjetnika, zvijezda milanske Scale i prvak Američkog baletnog kazališta (American Ballet Theater) ponovno je u Zagrebu. Nastupit će večeras i sutra, 3. i 4. listopada, na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

 

Zagrebačka publika imala je već priliku vidjeti slavnog baletana kada je gostovao u predstavi “Labuđe jezero”, koju je svojedobno na zagrebačku pozornicu postavio engleski koreograf Derek Dean, i kada mu je partnerica bila nacionalna prvakinja Edina Pličanić. A upravo je koreograf Dean jedan od važnih ljudi i mentora u dugoj i fantastičnoj Bolleovoj karijeri, tijekom koje je osvojio doslovno sve najvažnije svjetske baletne pozornice.

Bolle je rođen 1975. u talijanskom gradu Casale Monferrato. S jedanaest godina primljen je baletnu školu milanske Scale, gdje ga je nekoliko godina poslije uočio, izdvojio i za nastup na velikoj pozornici odabrao legendarni Rudolf Nurejev. Od Bolleova debija u “Romeu i Juliji” i dobivanja solističkog statusa u Scali prošla su već puna dva desetljeća, a slavni je plesač još uvijek u svjetskom vrhu, a čini se i u naponu snage. Ikona je ne samo baletne umjetnosti nego i muške ljepote, a istodobno i veliki humanitarac, UNICEF-ov ambasador dobre volje.

Baletnim koncertom Roberto Bolle i prijatelji na sceni HNK Zagreb se priključuje popisu svjetskih metropola (Tokio, Milano, London, New York) koje će ugostiti slavnog umjetnika na ovogodišnjoj turneji. Roberto Bolle svaki put iznova napravi čudesne, živopisne i neočekivane programe za najraznovrsniju publiku, uz sudjelovanje vrhunskih svjetskih plesača.

Na početku razgovora, koji je Bolle uoči zagrebačkog nastupa ekskluzivno dao Večernjem listu, slavnog smo umjetnika vratili u djetinjstvo.

Trenutak u kojem vas je veliki Nurejev izdvojio u baletnoj školi Scale sada već pripada povijesti baletne umjetnosti. Ali, što je bilo prije? Kako je i kada zraka plešućeg svjetla obasjala dječaka u mjestu Casale Monferrato? Zbog čega ste odlučili postati baletan?

Bilo mi je sedam godina kada sam počeo plesati kod kuće, sam, pred televizorom gledajući zabavne emisije. Fizički pokret bio mi je prirođen i imao sam tu ideju da slobodno plešem svojim čitavim tijelom. Ipak, strast za plesom već je i prije bila u meni.

Vjerojatno se sjećate koju ste pravu baletnu predstavu prvu vidjeli u životu?

Baletna škola Scale bila je u samoj zgradi slavnog kazališta, pa sam ponekad, nakon što bi završili satovi, imao priliku pogledati i pokoju predstavu.

Kako je izgledala baletna škola u vašem rodnom gradu u koju ste krenuli sa sedam godina?

To je bila obična mala lokalna baletna škola u malom gradu u Pijemontu, u kojem sam odrastao.

Da se vratimo Nurejevu... Kako ste se osjećali kad ste morali zaplesati pred živom legendom, kao dječak pred svojim idolom?

Da, Nurejev je bio moj idol, a ja sam bio sramežljiv dječak koji je pred njim bio uplašen. Tražio je da za njega izvedem neke vježbe i ja sam jednostavno dao sve od sebe.

Danas ste vi uzor i idol mnogih dječaka. Kako vi postupate s mladim talentima?

Za svaki gala koncert Roberto Bolle i prijatelji volim otkriti i pozvati nekog nadarenog mladića. Jedan od njih je Talijan Jacopo Tissi iz moskovskog Boljšoja kojeg sam odabrao da nastupi u Zagrebu.

Ubrzo nakon što ste postali mlada zvijezda Scale, odlučili ste se za karijeru samostalnog umjetnika, freelancera. Zašto?

To je bio težak i riskantan izbor, ali jako sam sretan što sam ga učinio jer sam tako dobio priliku da mnogo putujem i radim s najpoznatijim plesnim trupama širom svijeta.

Čini se da je vrijeme na neki gotovo čaroban način vaš saveznik, a ne neprijatelj...

Jako su važne svakodnevne vježbe, treninzi. Vrlo dobro poznajem svoje tijelo i radim vježbe koje su najbolje u borbi protiv vremena, našeg oca vremena.

Imate li u životu još neostvarenih plesačkih snova, uloga, projekata, ciljeva?

Odavno imam dvije velike želje i obje će se ostvariti. U ožujku 2018. plesat ću Béjartov Bolero na pozornici Scale. Druga moja želja i cilj jest dovesti balet na televiziju: prošle godine najvažniji talijanski televizijski kanal posvetio mi je show u udarnom terminu, a sada radim na novom, koji će se početi emitirati u prosincu.

Koliko se današnji svijet baleta razlikuje od onog u kojem ste vi počeli karijeru?

Danas ima mnogi više baletnih škola i razreda. U početku ja sam bio jedini dječak među djevojčicama, dok je danas u tim školama i mnogo dječaka. Moj je cilj uvijek bio izvesti balet van uz kazališta i raširiti ga među razne slojeve ljudi i društva. I zaista, sa svojim turnejama i gala koncertima poput ovog u Zagrebu imao sam priliku nastupati na trgovima, u arenama i drugim mjestima koja inače baš i ne ugošćuju balet.

Što vam je najdraže u životu i u čemu još uživate osim u baletu?

Volim biti u dodiru s prirodom, a osobito s elementom po svom izboru, morem. Volim plivati i roniti, ali za to, na žalost, imam vremena uglavnom samo kada sam na praznicima.

Koje prijatelje dovodite sa sobom u Zagreb da s njima nastupite?

Za ovaj gala koncert odabrao sam dvoje nadarenih mladih plesača. To su Jacopo Tissi i Alena Kovaleva. A tu je još troje umjetnika koje dugo poznajem i koji sa mnom redovito nastupaju: Dinu Tamazlacaru, Maria Eichwald i Liudmila Konovalova. Također dolaze i nadareni američki plesači koje sam upoznao plešući za American Ballet Theater: Adiarys Almeida i Taras Domitro. 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DR
drugiblagajnik
14:27 03.10.2017.

Poštovani gospodine Pofuk Toliko o vašem poznavanju kulture i Hnk Zagreb,, trebali biste staviti ispravak netočnih navoda ,,i malo pročitati arhivu HNK Zagreb,, Dotični gospodin Bolle je plesao u Zagrebu i to Gissele sa nacionalnom prvakinjom Irenom Pasarić u koreoghrafiji Dinka Bogdanića kao i u Labuđem Jezeru sa Edinom Pličanić također u koreografiji Dinka Bogdanića koji ga je prvi doveo u Zagreb,, osim toga kada radite neki intervju a sumnjam da je ovdje slučaj (napisano rekla-kazala) postoji kod nas internet i Google pa treba malo proguglati lp i više sreće drugi puta