Godinu dana nakon što smo u kinima gledali Sina Božjega, s "Constantineom" je došao i sin vražji. Naravno, to se ne odnosi na glavnoga glumca Keanuea Reevesa, iako bi zbog kvalitete nekih svojih filmova takav nadimak mogao imati, već jednostavno na podatak da je glavni negativac u "Constantinu" upravo izravni potomak Nečastivoga. Snimljen prema stripovskom liku Alana Moorea (nedavno smo gledali adaptacije njegovih stripova "Iz pakla" i "Liga pravih džentlmena"), film debitanta Francisa Lawrenecea vrlo lagano bi se mogao ubaciti u kategoriju vizualno zanimljivih, ali u načelu besmislenih stripovskih adaptacija.
Dokazi za takvu tvrdnju su brojni, od prenapuhane radnje o ljudima kao pijunima u borbi između Boga i vraga preko gotovo potpunog nemara za sporedne likove do patetične završne poruke, međutim unatoč svih tih nedostataka "Constantine" sasvim dobro funkcionira kao triler s elementima horora.
Doduše, izmučeno lice Keanua Reevesa kao Constantinea koji pokušava pronaći svoj put iz pakla najčešće pruža podlogu samo za podsmijeh, no Lawrenceov film vizualno zanimljivo i uz najmanje logičkih rupa predstavlja intrigantnu mračnu bajku, inspiriranu slobodnim tumačenjem Svetog pisma, u kojoj postoji nadopunjena Biblija, vrag hoda u bijelom odijelu, a (pali) anđeli Baltazar i Gabrijel (odlična Tilda Swinton) bore se za naklonost svojih gospodara. Takav šundovski pristup prilično je upotrebljiv kao neobvezna zabava, što "Constantine" svakako jest, ali i poražavajući ako se pogleda malo ispod površine. Naime, ozbiljnije shvaćanje filma uništava ušminkana verzija Johna Constantinea.
U stripu je on pravi nihilist koji se brine jedino za sebe uz što više prljavih podvala, a u filmu je prikazan kao osoba koja pored tvrde fasade ipak ima meko srce. Bilo kakvo dublje objašnjavanje Constantinea, koje je u stripu odlično obrađeno kroz njegovo djetinjstvo u kojem mu je majka umrla rađajući ga a otac mrzio zbog toga, u filmu je zaobiđeno, kao i to da je ubio brata blizanca još u majčinoj utrobi. Umjesto karakterizacije ponuđen je "opasni" izgled glavnoga lika i njegov status neshvaćenog junaka, a s takvim likom doista je teško krenuti u spašavanje svijeta.
Naravno, hollywoodsko uljepšavanje stara je pjesma i ne treba se više ničemu čuditi, ali iz svega je očito da filmaši taj materijal nisu shvatili pretjerano ozbiljno. Zato ga ozbiljno nemojte shvatiti niti vi.