Premijera "Hotela Zagorje"

Mučna ratna atmosfera za koju će vam trebati rakijica. Velika knjiga dobila je veliku predstavu!

Mučna ratna atmosfera za koju će vam trebati rakijica. Velika knjiga dobila je veliku predstavu!
16.02.2020.
u 13:59
Anica Tomić i Jelena Kovačić na priči iz “Hotela Zagorje” grade predstavu u kojoj se prepliću prošlost i sadašnjost, a poruka ne može bti jasnija: stradanje Vukovara traje i danas
Pogledaj originalni članak

Od pete godine idem u kazalište. Sada je to više od pet desetljeća. I baš nikada nisam doživjela da publika sa predstave izlazi bez riječi, u potpunoj tišini, tišini koja svjedoči doživljenom, proživljenom, ali i poštovanju. Tako je publika otišla sa “Hotela Zagorje” u Gavelli, prve izvedbe nakon svečane premijere, autorskog projekta redateljice Anice Tomić i dramaturginje Jelene Kovačić, nastalog po motivima istoimenog romana Ivane Bodrožić. Veliki roman tako je, nakon deset godina čekanja, dobio veliku predstavu. Bilo je vrijedno čekanja.

Anica Tomić i Jelena Kovačić na priči iz “Hotela Zagorje” grade predstavu u kojoj se prepliću prošlost i sadašnjost, a poruka ne može bti jasnija: stradanje Vukovara traje i danas, kako smo se nekada odnosili prema prognanicima, na isti način danas se odnosimo prema cijelom gradu, prema onima koji su se vratili i onima koji to nikada neće učiniti. Vukovar je rak rana na slici koju danas gradimo o Domovinskom ratu. Pitanje je možemo li uopće razumjeti? Ova je predstava nudi odgovor na to i zato je svako treba vidjeti.

Cijeli autorski tim je snažno okupljen u ovoj ideji, odličan u njenoj provedvi. Scenografija Igora Vasiljeva tvori platno za njegove videoprojekcije sadašnjeg stanja političke škole u Kumrovcu, kostimi Marite Ćopo su i sada i tada, jasno govore o karakterima, ali i omeđuju vrijeme – od djece do odraslih žena, koreografija Lade Petrovski Ternovšek na tragu je onog što bi zaista smislile i otplesale djevočice, dok je Zdravko Stolnik svjetlom (postavljajući jake reflektore i na hodnik van dvorane) uspio stvoriti mučnu ratnu atmosferu, onu u kojoj odjekuju psovke, udarci, caruje užas koji nadmašuje ljudsko poimanje. Dobila je Gavella veliku žensku predstavu, jer Đorđe Kukuljica, u malenoj epizodi TV voditelja, tek je lik potreban da se priča zaokruži na pitanja i emocije današnje Ivane. Svih osam glumica odlično je odradilo nadasve zahtjevan posao, vjerujući priči i redateljici. Puno je ovdje tjelesnog - trke, bijega, padova, plesa, a u tome su sve glumice doslovno do kraja svojih snaga.

Tena Nemet Brankov, Ivana Bolanča, Antonija Staničić Šperanda i Lana Meniga tumače Ivanine prijateljice. Svaka od njih izgradila je u potpunosti svoj lik – od djevojčice do žene, bez pretjerivanja, jasno izgrađenih karaktera s jasnom pričom. Bojana Gregorić Vejzović je odlična u ulozi luckaste tete Slavice, koja pjevanjem skriva dramu koja je počela davo prije rata. Perica Martinović je baka, Ksenija Pajić mama, obje precizno odmjerenih emocija, zgrčene u tragediji, smrtima, gubicima, odlučne da sačuvaju jedino što im je ostalo – dvoje djece. Dijana Vidušim briljira u glavnoj ulozi, toliko da iza zadnje scene u gledatelju ostaje tek misao: “Bože, kako se ova žena vrati u svoj život?”. To je vjerojatno najviše što glumica može postići.

A zašto predstavu nisam gledala na premijeri? Činilo se pristojnim dati im još jedan dan, jer Lana Meniga, studentica ADU, uletjela je u zahtjevnu ulogu Zorice doslovno tri dana i dvije probe pred premijeru. Naime, baš je uloga Zorice tjelesno najzahjevnija, a Ivani Roščić je na jednoj od zadnjih proba “izletjelo” koljeno. Liječnička prognoza je glasila: najmanje tri mjeseca izvan scene, što je redateljicu i Gavellu stavilo u zaista nezavidan položaj. Na sreću Lana Meniga ne samo da je spasila termin premijere, nego ulogu igra tako da nitko ne može otkriti kada ju je dobila.

I za kraj: ako vam prije početku priđu glumice i u pravoj maniri slavonske dobrodošlice ponude rakijicu, poslužite se. Trebat će vam. 

'BILO JE NEPODNOŠLJIVO'

Srpska glumica bez zadrške popljuvala Split! Živjela u Hrvatskoj 7 godina pa se nezadovoljna vratila u Srbiju

Srpska glumica Ana Franić bez zadrške je opisala svoj boravak u jednom od najljepših dalmatinskih gradova. - Živjeti u Splitu, živjeti u bilo kojem primorskom mjestu znači naviknuti se na jedan život kakav mi ovdje ne poznajemo, na jednu potpunu učmalost manje sredine - kazala je te dodala kako joj je boravak u gradu koji broji više od 160 tisuća stanovnika bio "apsolutno nepodnošljiv".

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.