Tijekom Drugog svjetskog rata jedinica Nijemaca ulazi u maleno zabačeno francusko selo. Počinje niz događaja koji svoje repove vuku do današnjih dana, dana u kojima jedan friško razvedeni čovjek odlazi u bakinu kuću na selo, kako bi je pripremio za prodaju. Ovo je u dvije šture rečenice ispričan roman "Tihe duše" Mélanie Guyard (Znanje, urednica Mirna Šimat, prijevod Maja Ručević, 139 kuna), koji na jedinstven način raščlanjuje brojne emocije koje grade baš svaku obitelj, a s kojima se tek rijetki pojedinci znaju nositi.
U prvoj ratnoj priči, iz 1943. godine, u središtu je odnos brata i sestre, način na koji se ona osjeća odgovornom za njegov život nakon što ga je kao maleno dijete spasila od sigurne smrti utapanjem. Uronjen u olovne ratne godine, u selu čijih je desetero stanovnika strijeljano pred očima sumještana, taj odnos prerasta u svjesnu žrtvu. Kako bi ponovno spasila njegov život, ali i pravo na sreću u tom životu, ona će pristati na ulogu doživotne izopćenice iz sredine u kojoj živi. Drugi rukavac priče, onaj iz sadašnjosti, podjednako je zanimljiv i pokazuje da se i u mirnodopskim vremenima "ratuje" u naizgled sasvim običnim obiteljima. Tu je u središtu priče čovjek uronjen u svakodnevni cinizam i otuđenje, koji ne osjeća povezanost ni s najbližim članovima svoje obitelji, posebno ne s majkom, a cijeli njegov krhki svijet ruši se kada se suoči s neočekivanim razvodom, nakon što suprugu uhvati u preljubu, ali i vlastitim nasilnim ispadom koji se tada dogodi.
Majstorstvo ovog romana leži u načinu na koji autorica isprepliće ove dvije priče. Da, junaci jesu članovi iste obitelji, ali istovremeno bi njihovi životi mogli biti životi u bilo kojoj obitelji, uključujući i onu čitateljevu. Način na koji život zna iznenaditi autorica ovdje, poput istinske čarobnice riječi, pretvara u jasne postulate koji govore o ljudskoj psihologiji, o jačini osjećaja, ali i o svemu što je čovjek sposoban preživjeti. Stoga je ovo ne samo štivo vrijedno čitanja nego i roman koji ostaje u mislima.