\"X\", Tatjana Bezjak/Durieux, 126 kuna/ U velikom valu ženskih spisateljskih imena koje ovih mjeseci neumorno objavljuju nove naslove, posebnu pozornost zavređuje roman prvijenac \"X\" akademske kiparice Tatjane Bezjak. Roman ima raznorodni sadržaj, što će dio čitatelja privući, ali dio i odbiti. Na mahove je to vjerojatno autobiografski dnevnik intime, na mahove za ovo površno vrijeme prilično filozofična prepiska s Facebooka, a na mahove klasični ljubavni roman sa snažnom socijalnom potkom.
U romanu se tako Tatjana Bezjak bavi i nimalo zavidnim položajem samostalnih i to napose likovnih umjetnika koji se u ovoj zemlji, s manje ili više strasti, bore za preživljavanje, društvenoj ignoranciji usprkos. Stoga \"X\" sasvim sigurno ima jednu važnu faktografsku i dokumentarnu dimenziju jer portretira i atmosferu ovog još tranzicijskog (ne)vremena. No, u romanu \"X\" društvena angažiranost ipak nije u prvom planu, nego je samo popudbina jedne školovane i osviještene žene koja i u svakodnevici pokušava živjeti svoj san. Glavna junakinja romana \"X\" vrlo je zorno opisala svoju osobnu poziciju. Pa u romanu tu poziciji definira sljedećim rečenicama koje valja ponoviti: \"Moje godine me ne brinu. Nemam potrebu za djecom. Nisam luda za udajom. Nisam ambiciozna. Ne palim se na novac. Ravnodušna sam na status u društvu. Nisam ljubomorna, nisam zavidna. Zanima me samo ljubav\". I tim je riječima autorica cijelom romanu odredila snažan tok prema očekivanom ljubavnom ušću. No, \"X\" ipak nije uobičajeni žanrovski ljubić, nemojte tu očekivati neki tanani chick lit s malo prigodnih građanski prihvatljivih seksualnih začina. Autorica se u romanu zdušno bavi i drevnim simbolima i genetikom, našao se tu i baš ovih dana tako aktualni, ali potpuno prešućeni Milanski edikt, razglaba se tu o svemiru, modernim tehnologijama, o Nikoli Tesli... Ali ponajprije i najlucidnije o ljudskoj osjećajnosti. (D. Derk)