U svijetu stripa postoje različite legende, no jedno ime u svim sferama uživa mitski status. To je Marvel, produkcijska kuća za koju sada crta i naš Tonći Zonjić. Angažmanom na projektu Iron Fist, za koji je do sada nacrtao 13 stranica, taj mladi autor pridružio se Goranu Parlovu, Goranu Sudžuki i Esadu Ribiću, koji već godinama rade za velike američke izdavačke kuće.
– Da, ušao sam u žrvanj. Posla je preko glave, ali je zabavno i puno učim. Baš sam dobio narudžbu za novih 30 stranica. To znači da više ne moram raditi nestripovske poslove da popunim budžet – potvrdio je Tonći.
Iako se ne događa svaki dan da 21-godišnjak iz Opuzena dobije takvu priliku, vijest o njegovu ulasku na američko tržište malo je koga iznenadila.
– Tonći je već dugo najveća nada. Silno je talentiran i jako ga zanima strip. To je onaj tip crtača koji sjedne u park u pauzi između predavanja i crta ljude. Sličan je i Frano Petruša, koji je možda stavljen u drugi plan jer je stariji – objašnjava Tihomir Tikulin Tico, pokretač festivala Crtani romani šou i strip fanzina Endem. Tico je bio među prvima koji su primijetili Zonjićev talent.
– Skužili smo ga preko mog frenda koji je uređivao časopis Futura. Tonći je tamo debitirao s naslovnicom, imao je 16 ili 17 godina. Otišli smo na njegov sajt i u nevjerici gledali vrlo zrele radove toga klinca – prisjetio se.
Iako su ga odmah počeli nagovarati da se bavi stripom, Tonći je u to doba bio više zainteresiran za dizajn računalnih igrica. Prekretnica se dogodila 2000. godine, kada mu je u ruke došlo reizdanje stripa Citati, koji je prerano preminuli Edvin Biuković napravio s Darkom Macanom. Fasciniran Biukovićevim radom, posvetio se stripovima.
Crno-bijela realističnost
Nakon osam godina brušenja zanata, u Tonćijevim je radovima i dalje jasno vidljiv snažan utjecaj Biukovića, kao i Amerikanca Alexa Totha te jednostavnih formi novinskog stripa. Iako i sam kaže da još nema dovoljno radova da bi se moglo govoriti o formiranom stilu, Tonćijevi radovi vidljivo streme crno-bijeloj izravnosti. U svojim realističnim crtežima oslanja se na jasne linije i sjene bez nepotrebnog šatiranja.
Strip Frane Petruše
Sličan je, ali mnogo veseliji, stil Frane Petruše, deset godina starijeg Tonćijeva kolege. U njegovim crtežima prevladavaju živost i dinamika, a često se igra i elementima karikature. Na njega je također snažno utjecao Biuković, kao i Štef Bartolić. Od stare garde tu su bili Maurović, Reisinger i Kordej. Kaže, strane uzore nije trebao jer mu je ekipa majstora bila pred nosom.
Petruša je imao lošu sreću da se crtački razvijao tijekom 90-ih, kad je tržište stripa bilo gotovo istrijebljeno, pa se afirmirao sportskim ilustracijama. Danas ima agenta u Londonu, mnogo crta za strane udžbenike, no ljubav prema stripu nije umirovljena.
– Ilustraciju doživljavam kao kadar stripa. Zakoni crtanja uvijek su isti. Ipak me dugo frustriralo što nisam imao više vremena za strip. Da ne moram spavati, sve bi se stiglo, ovako uvijek nešto mora patiti. Zato sam sada odlučio neka patnice budu ilustracije, te radim na vlastitom projektu, ratnom stripu Papak – kaže.
Petrušina priča nije jedina. Većina naših autora egzistira baveći se ilustracijom, dok stripove rade u slobodno vrijeme.
– Od stripa mogu živjeti dvije-tri osobe. To su prije svega Štef Bartolić, koji istovremeno crta za Modru lastu i Playboy, te Dubravko Mataković. Macan bi isto mogao, samo da se potrudi. Ostali crtaju za strance ili se bave raznim reklamnim glupostima kako bi preživjeli – objašnjava Tico.
Fantasy projekt Stjepana Šejića
Nedavno se ipak pojavio mladac koji je pokazao da se u svijet stripa može ući izravno i na velika vrata. Riječ je o Stjepanu Šejiću, 26-godišnjaku iz Crikvenice, koji već dvije godine radi za američkog izdavača Top Cow. Šejićeva je priča jedinstvena jer nikada nije bio vezan za starije kolege s domaće scene. Već je bio na fakultetu kad je ostao fasciniran američkim serijalom Witchblade, koji je spoj superherojskog žanra i fantasyja.
Počeo je bjesomučno precrtavati likove iz stripa i stavljati svoje uratke na internet. Istovremeno je učio koristiti photoshop, proučavao je tehnike poznatih crtača, fiziku svjetla i sjene... Spoj naoko sulude upornosti i talenta zaintrigirao je urednike Top Cowa, koji su Šejiću ponudili posao snova – rad na omiljenom Witchbladeu, njihovu najuspješnijem izdanju. Početkom 2006. potpisao je ugovor kao kolorist, a odnedavno dobiva i zahtjevne crtačke angažmane.
– Šejić ima odličnu priču. On je sjedio doma, crtao i stavljao radove na deviantart. To je dobra stvar s netom, možeš sam objavljivati svoje radove. Odličan način prezentacije. Ako se nekome svidiš, potpuno je svejedno je li te našao na internetu ili si mu poslao mapu – komentira Goran Sudžuka, gastarbajter koji je zadnje dvije godine proveo crtajući Vertigov hit serijal Y: The last man.
Iako već godinama crta za Amerikance, Sudžuka ne razmišlja o micanju iz Zagreba. Ipak ističe da je situacija za domaće autore nezahvalna jer u Hrvatskoj ne postoji izdavač koji može naručiti strip i platiti ga. Također, u Hrvatskoj ne postoje ni umjetničke škole za stripaše, dok je u Americi strip prihvaćena tema teorijskog razmatranja na sveučilištima.
Dunja Janković, princeza alternative
Evolucija ženske poetike
Prednosti američke institucionalizacije stripa trenutno koristi Dunja Janković, ponajbolja hrvatska autorica stripa, na postdiplomskom studiju u New Yorku. Ona se ističe osebujnim umjetničkim stilom koji se opire žanrovskoj klasifikaciji. U mainstreamu se afirmirala odličnim plasmanima na natječajima CRŠ-a i objavljivanjem u časopisu Q Darka Macana, doajena hrvatskog stripa, no uvijek je više naginjala alternativnoj sceni okupljenoj oko Komikaza Ivane Armanini.
– Ona se mijenja, istražuje i razbija svoje manire taman kad misliš da si je uhvatio u nekoj definiciji. Zadnji radovi napravljeni u New Yorku čisto su likovno poigravanje sa stripaškim frazama u kratkoj formi. To je opozicija dugim formama narativnog karaktera, intimističke ženske poetike koju je dosad razvijala.
Dunja se transformira neočekivano i izmiče kontroli. To je dio njezina šarma – objašnjava Ivana Armanini, koja je već šest godina na čelu Komikaza. Taj nepretenciozni kolektiv, potpuno drugačiji od zanatskog stripa na kakav smo navikli, donio je dugo očekivanu svježinu u svijet domaćeg stripa i popunio prazninu nastalu gašenjem umjetničkog projekta Variete Radikale sredinom 90-ih.
Komikaze su 2002. počele kao web projekt. Iako bez vlastitog prostora, do danas su realizirali stotinjak izložbi stripa i radionica u suradnji s tridesetak udruga i festivala u 7 zemalja, te postali vrijedna platforma za razvoj autorskog stripa.
– Naš program je aktivističkog karaktera, usmjeren na stalno sondiranje terena. Do sada je tu oko 90 autora, većinom mlađih i neobjavljivanih. Autorski strip je egzotika u nas pa je i njihov profil egzotičan: alternativan, aktivistički, mutikulturalan, nomadski i marginalan – kaže Ivana.
Da bi olakšala administrativne zavrzlame, prošlog je mjeseca Komikaze i formalno registrirala kao udrugu. Uz podršku Ministarstva kulture i Grada Zagreba, te s novom i dostupnijom domenom komikaze.hr lakše će doprijeti do talentiranih individualaca željnih afirmacije.
Istovremeno, projekti poput Macanova Q-a i dalje će služiti kao odskočna daska u svijet komercijalnog stripa, a Ticin Endem uvijek je spreman objaviti i manje stilski formirane autore. Tu je i sve veći broj izdavača koji su se do sada ziheraški zadržavali na licenciranim stranim izdanjima, ali nova živost scene uskoro bi ih mogla natjerati da se okrenu i domaćem stripu. Jer, iako se neki ne bi složili, u Hrvatskoj je strip daleko od izumiranja.
Kordej: Domaći je strip bez reklama
Igor Kordej, velikan domaćeg stripa s bogatim iskustvom i plodnom međunarodnom karijerom, za Obzor govori o stanju na strip sceni.
• Otkad ste se vratili u Hrvatsku, uglavnom radite za francuskog izdavača. Koliko kod nas uopće ima prostora za domaće autore?
- Izdavačkog prostora ima, posebno ako ste im spremni zabadava ustupati svoje stripove. Tržišnog prostora nema, ako se misli na ostvarivanje značajnog profita u izdavačkoj djelatnosti. Hrvatska je premala da bi tržište stripa funkcioniralo preko ruba isplativosti. No, situacija je ista u svim manjim europskim zemljama specifičnih jezika, kao što su Danska i Nizozemska. I tamo strip-crtači ostvaruju svoj “pravi” dohodak kao “gastarbajteri” na velikim tržištima.
• Afirmirali ste se u vrijeme Novog kvadrata, koje mnogi smatraju zlatnim dobom hrvatskog stripa. Kakvo je stanje danas?
- Stanje je bolje nego ikad i strip-scena je vrlo živahna. Osim porasta “mainstream” izdavaštva, postoji i alternativno izdavaštvo, periodični časopisi stripa ili o stripu kao Kvadrat, Endem, Q, Komikaze...
• Tonči Zonjić dobio je posao u Marvelu. Vi ste imali loša iskustva s njima. Imate li kakav savjet za njega?
- To je kao kad svojoj djeci govorite da je pušenje štetno, a oni ipak probaju sami, i sami zaključe sviđa li im se... Marvel je velika korporacija, što znači ograničenu kreativnost. Oni će dokraja iscijediti vaš talent. Jednom kad profit od prodaje počne padati, odbacit će vas kao staru krpu.
• Govoreći o profitu, tomovi vaše Tajne povijesti na francuskom prodaju se u pola milijuna primjeraka. Može li kod nas strip postati bestseler?
- Uspjeh nekog produkta proporcionalan je sredstvima uloženim u njegovu prezentaciju i reklamiranje. Na promoviranju stripova se prilično štedi. Ulaganje u propagandu bitnije je nego ikad, zbog goleme ponude na tržištu, recipročno veće otupjelosti konzumenata i smanjenja sposobnosti odabira pravog produkta. Što je nama naša demokracija dala....