Oksa Pollock novi je magični hit iz pera dviju Francuskinja

Hoće li Oksa Pollock, literarni lik koji su osmislile francuske autorice i gošće Školske knjige na Interliberu Anne Plichote i Cendrine Wolf, postati drugi Harry Potter? I je li usporedba trinaestogodišnje djevojčice s megapopularnim Potterom uopće pristojna, pitamo dvije Francuskinje koje su u nedjelju popodne u zagrebačkoj Gradskoj kavani imale srdačan susret s obožavateljima koji su pristigli iz cijele Hrvatske. I nisu došli praznih ruku, nego su autoricama na poklon donijeli i pravu tortu!

– Hrvatske fanove otkrile smo preko Facebooka, gdje ima puno stranica posvećenih Oksi Pollock. Ugodno smo iznenađene, nismo očekivale takav interes. Hrvatski fanovi zaista uživaju u našoj knjizi, puno komuniciraju, čak iniciraju i neke nagrade igre. Knjiga ih je potaknula na solidarnost, i to nas je dirnulo. A što se tiče usporedbi s Potterom, one nam ne smetaju – tvrde Anne i Cendrine odgovarajući gotovo u jedan glas.

Izmišljala nove riječi

Može li se onda reći da je Oksa Potterova sestra?

– Bilo je i takvih izjava. Nama je to velik kompliment jer smo veliki fanovi Harryja Pottera – kažu autorice koje planiraju šest nastavaka knjige o Oksi Pollock, dok će sedmi nastavak biti nulti. Tu će se vratiti na početke tajanstvene zemlje Efedije kada se Oksa još uopće nije rodila i kada, pojednostavljeno rečeno, zle sile još nisu krenule u svoj pohod.

U Hrvatskoj je do sada Školska knjiga u prijevodu Nataše Medved objavila prva dva nastavka romana o simpatičnoj Oksi, i to „Nevidiljivi svijet" i „Šumu nevidljivih". Maštovite autorice i pišu maštovito, pa je prevoditeljica morala i izmisliti neke hrvatske riječi poput zrnoksa. A gdje je knjiga najbolje primljena?

– U Francuskoj, gdje je u nekoliko mjeseci prodano 100.000 primjeraka. No, izvrstan je prijam bio i u istočnoj Europi, u Rumunjskoj, Češkoj, Poljskoj. To vjerojatno ima veze sa slavenskom stranom knjige. Zasad još nemamo podatke o interesu u Aziji, gdje je knjiga tek izašla – kažu autorice u čijim je knjigama o Oksi jedan od najvažnijih likova baka Dragomira. Pa odkle baš Dragomira kod francuskih autorica?

Dragomira inspirirana bakom

– Treba reći da je tu važna etimologija imena jer na francuskom dragon znači zmaj – objašnjava Cendrine, a onda riječ uzima Anne:

– Moja obitelj ima ukrajinsko podrijetlo. Baka mi je bila Ukrajinka, pa mi je bilo prirodno da u romanu iskoristim ono što jesam. Nas se dvije na neki način osjećamo kao egzilantice, što je tema koja je prisutna i u knjizi jer je i tu riječ o dva suprotstavljena svijeta. Cendrinina je obitelj prije osamostaljenja živjela u Alžiru, tj. u zemljama Magreba. A ja u svojoj baki osjećam slavensku tragiku koja je došla do izražaja i u romanu i liku Dragomire – kaže Anne Plichote.

A što je s religijom u romanima o Oksi Pollock. Tko je tu Bog?

– Izašle smo iz okvira klasičnog poimanja religije. Ovdje je više riječ o osobnom poimanju i doživljaju vjere koja je za nas prisutna u obliku nade. Nada se u današnjem svijetu najviše gubi i to je ono što nas uništava. No tu je izražena i potreba za zajedništvom jer sami ne možemo ići kroz život. Jako je prisutna i obiteljska nota, a obitelj ne mora nužno biti samo krvno srodstvo, nego može biti sastavljena i od prijatelja, od duhovnog zajedništva, pomaganja i solidarnosti – kažu autorice.

A kako dvije odrasle osobe, Anne koja je studirala kineski jezik i književnost, i Cendrine, koja je studirala kineziologiju, pišu zajedno?

Same objavile knjigu

– Nije uvijek jednostavno prepustiti mjesto drugome. Mi prvo puno razgovaramo. Ja vodim bilješke, napišem sve što smo razgovarale, a onda ono napisano dajem Cendrine, koja dodaje dijaloge, radnju... Ja više radim psihološku karakterizaciju likova, a Cendrine je zadužena za dinamiku, za akciju, za dijaloge. Riječ je o puno slojeva. Kako sve više napredujemo, sve više se uhodavamo – ističe Anne, koja priznaje da su knjige o Oksi prvi veliki posao. Doduše, poznaju se osamnaest godina, a htjele su ranije objaviti slikovnicu u kojoj bi Cendrine bila ilustratorica, a Anne je trebala napraviti tekst, no to nikada nije objavljeno. No, ni put do Okse nije bio lagan.

– Kada smo napisale prvu knjigu, bilo je to vrijeme kada je potteromanija bila na vrhuncu u Francuskoj. Izdavalo se puno knjiga sličnih Potteru. Izdavači su dobili tone sličnih rukopisa i nisu vidjeli potencijal u našoj knjizi. Nama to ne smeta. Nismo bile razočarane. Jedan izdavač koji nas je onda odbio, sada nam piše isprike... Ali, nama je jako drago da smo prvo same objavile knjigu u vlastitoj nakladi zbog čega smo osnovale i izdavačku kuću. Tu smo shvatile kako izdavaštvo funkcionira. Ništa ne treba doživljavati kao poraz. Baš zbog puta te knjige do čitatelja ona i ima tu neku magičnu snagu – misle Anne i Cendrine, koje su donedavno radile kao knjižničarke u Strasbourgu.

Dale otkaz u knjižnici

– Sada smo dale otkaz. Možemo živjeti samo od pisanja i posvetiti se samo pisanja. Završavamo četvrti dio Okse, a onda se bacamo na novi ciklus knjiga u kojoj će glavni lik biti također jedna junakinja. To će biti serija od pet knjiga, malo je mračnija od Okse. Radit ćemo paralelo na knjigama o Oksi i novom liku koji ostaje u žanru fantastične književnosti za mlade. No, tu će se više ulaziti u psihološku karakterizaciju lika – otkrivaju autorice, koje tvrde da od početka imaju izvrsnu suradnju s novinarima i medijima.

– Mediji su se odmah uhvatili za priču zbog naših fanova. Naši fanovi su nakon samizdata napisali pismo velikim izdavačima i protestirali što ne objavljuju knjige o Oksi Pollock. A mi smo knjigu prodavale same i čitale dijelove po školama. Naši fanovi su tvrdili da ih izdavači zatrpavaju komercijalnim knjigama i da bi trebali objaviti i knjige o Oksi. Tu se našao izdavač iz Pariza, pa nas od početka ovog projekta prati velika sreća. Možda su čitatelji nakon završavanja Potterova ciklusa poželjeli nešto novo – kažu autorice koje su proputovale cijelu Francusku, a sada ih čeka i obilazak svojim obožavatelja diljem Europe.

A na Interliberu će se s čitateljima naći sutra, prvog dana sajma na štandu Školske knjige u 17.30 sati u paviljonu broj pet.