Prodaja poezije u Velikoj Britaniji prošle je godine porasla dvanaest posto, i to drugu godinu zaredom, piše londonski Guardian na temelju statističkih podataka Nielsen BookScana. Riječ je o dramatičnom porastu jer je prodano pjesničkih knjiga u vrijednosti dvanaest milijuna funti, a najzanimljivije je to da su među kupcima uglavnom mladi ljudi, dakle tinejdžeri i tzv. milenijci, dakle pripadnici generacije rođene između 1980. i 2000. godine koje sve više zanimaju političke teme, ali i tzv. angažirana poezija koja je oduvijek imala svoje poklonike.
Prevladavaju čitateljice
U Velikoj Britaniji lani je prodano 1,3 milijuna svezaka poezije, a vrijednost tih knjiga je 12,3 milijuna funti. U odnosu na 2017. godinu, to je tržište ostvarilo veći prihod od čak 1,3 milijuna funti, a prema dostupnim podacima, čak dvije trećine kupaca imalo je manje od trideset četiri godine. Njih četrdeset jedan posto ima između trinaest i dvadeset dvije godine, a među njima prevladavaju čitateljice, dakle djevojčice i djevojke. Najprodavanije ime u Velikoj Britaniji kad je riječ o poezija tiče bez konkurencije je Rupi Kaur, mlada kanadska pjesnikinja indijskog podrijetla koja ima 3,4 milijuna sljedbenika na Instagramu. Od 12,3 milijuna funti prometa na pjesničkim zbirkama, na Rupi Kaur otpada čak milijun funti, a najbolje rezultate ima njezina prva zbirka “Mlijeko i med”. Na top-listi najprodavanijih pjesnika su i imena poput Leonarda Cohena, Seamusa Heaneya, Johna Coopera Clarkea, Carol Ann Duffy, ali i Homera. Teoretičari književnosti tvrde da se u vremenima jakih političkih previranja i nesigurnosti (terorizam i Brexit) ljudi okreću pjesmama i poeziji, pa se tu spominju primjeri kada je poznati književnik Ben Okri napisao pjesmu o Grenffel Toweru u kojem je u požaru prije dvije godine život izgubilo sedamdeset dvoje stanara. Isto tako je puno medijskog odjeka imao pjesnik Tony Walsch kada je 2017. godine pročitao svoju pjesmu “This is the Place” nakon krvavog terorističkog napada na Arenu u Manchesteru. Naravno da su te pjesme i njihovi autori dobili velik odjek u javnosti zahvaljujući i sveprisutnim društvenim mrežama koje bez problema preskaču državne granice i šire utjecaj poezije, i to pogotovo one na engleskom jeziku.
A kakva je situacija što se tiče poezije u Hrvatskoj? U Hrvatskoj nema precizne statističke kontrole prodaje knjiga kao u Velikoj Britaniji. No, glavni urednik časopisa Poezija Ervin Jahić iznimno je ponosan što je Hrvatsko društvo pisaca upravo objavilo novi broj specijaliziranog časopisa koji se na hrvatskom tržištu uspio zadržati punih petnaest godina.
– Situacija u Hrvatskoj nije lošija, ako nije i bolja – rekao nam je Jahić, koji je sretan da se sve veći broj primjeraka “Poezije” kupuje u sveprisutnim knjižarama Tisak medije.
– Prije nam je problem bio u distribuciji, ali otkad Tisak media prihvaća časopise, situacija se mijenja nabolje – kaže Jahić, koji je zadovoljan i interesom za zbirke poezije koje objavljuje Hrvatsko društvo pisaca. Tako je HDP u posljednjih osam godina objavilo čak sedamdesetak zbirki poezije, i to u nakladama koje se ne spuštaju ispod 400-500 primjeraka. Neke su zbirke imale čak i drugo izdanje, primjerice zbirka “Nemjesto” Ervina Jahića.
Razaranje srpskih mitova
A što je s angažiranom poezijom u Hrvatskoj? Tu svakako treba spomenuti pjesme Borisa Dežulovića i lani preminulog Predraga Lucića koje su stekle prilično veliku popularnost, a riječ je u autorima koji su u obliku performansa izvodili i pjevali “Melodije Bljeska i Oluje” ili pak “Melodije borbe i pretvorbe”. Treba spomenuti i tekstove pjesama bendova kao što su to splitski TBF ili pak Dubioza kolektiv iz susjedne Bosne i Hercegovine. Njihov protestni potencijal je znatan i ima velik broj štovatelja.
No, Hrvatska ipak nema snažnih i glasnih pjesničkih osobnosti kao što je to u Srbiji primjerice pjesnik Tomislav Marković, koji je svojim satiričnim pjesmama u kojima često koristi i parafraze izazvao brojne polemike i osporavanja razarajući srpske političke i povijesne mitove kao što je tu učinio u pjesmi “Srpska duhovnost”.