Opera Hamlet Ambroisea Thomasa, praizvedena 1868. u Parizu, preksinoć je doživjela i prvu izvedbu u Hrvatskoj. Ljudi su se već u pauzi čudili zašto je takvo djelo čitavo stoljeće čamilo u zaboravu, a najljepše je tek slijedilo. Ofelijino ludilo i smrt antologijski su trenutak ove opere, a bili su i ove predstave, ponajviše zahvaljujući Ivani Lazar. Ta kućna solistica bila je direktoru Opere Branku Mihanoviću jedan od razloga da postavi raritetni naslov.
I doista, Zagreb ne bi ništa propustio da je nije obilježio 200. godišnjicu rođenja ionako zaboravljenog Thomasa, ali Ofelija Ivane Lazar, sada već definitivno jedne od najdragocjenijih sopranistica i pojava na zagrebačkoj pozornici, silan je dobitak i točka po kojoj ćemo ovu predstavu pamtiti.
Prilično otkačeni nizozemski redatelj Michiel Dijkema dobro je učinio što je taj prizor potpuno izdvojio i ostavio Ivanu Lazar samu pred zastorom u prelijepoj ariji nordijskog prizvuka, koji podsjeća na prvu Thomasovu Ofeliju, švedsku sopranisticu Christine Nilsson. Zbor iz predvorja i orkestar koji je vrlo plastično, sa smislom za detalje, vodio maestro Hervé Niquet, upotpunili su rijetko lijep doživljaj, koji završava Ofelijinim odlaskom u bljesak 4200 žarulja Dijkemine broadwayske scenografije.
Simpatije je pokupio i mladi engleski bariton George von Bergen u naslovnoj ulozi, baš kao i čitav niz odličnih domaćih pjevača poput Ozrena Bilušića u ulozi kralja Klaudija ili mladog Domagoja Dorotića kao Laerta, dok je Dubravka Šeparović Mušović bila impozantna Gertruda, no u velikom duetu s Hamletom čak i pretjerano dramatična. Sa šestero plesača, koliko ih je na raspolaganju imao koreograf Leo Mujić, čak i uz pomoć zbora, mogao se tek naznačiti balet koji je inače vrhunac spektakla zvanog velika francuska opera. Neke, pak, potencijalno dobre zamisli, među kojima su i lutke, nisu bile baš najspretnije izvedene. Ali, dosjetke sa Shakespeareom, koji zdvaja na odstupanjima od svog teksta, bile su zabavne, a predstava je u cjelini proizvod koji bi HNK sada morao pokušati izvesti, dok je potražnja za ovim Hamletom još uvijek veća od ponude.
Tkzv. kritičar odnosno nesvršeni student pokušava opet svojim načinom pisanja iskriviti činjenice..No tu je važna njegova povezanost s kriminalcem Sašom Britvićem koji je u Koncertnoj direkciji napravio ono što je napravio, a i to će doći na vidjelo i koji je šef korepetitora u HNK i preko kojega je blijedi francuski dirigent za operu Niquet koji inače često dirigira Britvičevim Hrvatskim baroknim ansamblom došao u HNK...Naravno tu je uključen i obljubljeni Pofukov ravnatelj Mihanović koji će najvjerojatnije sada zasvirati obou negdje u Francuskoj nakon što je dao lovu Niquetu ...Engleski bariton je bio kriminalan, pun tremola..Naši baritoni su puno bolji od njega...Ovi ostali su bili na svojoj razini ... Opera Hamlet je potpuni repertoirni promašaj HNK...Pofuk koristi Večernji list opet za svoja nedjela...Sramota