Pomalo je čudno da psovka u govoru zahvale dobitnice Oscara za sporednu ulogu Melisse Leo, prvoj u povijesti dodjele izgovorenoj riječi na “j” (u originalu, naravno, “f”), nije izazvala i više medijske pompe. S obzirom na to kako je sama dodjela bila predvidljiva, a, ako je vjerovati izvještajima, voditeljski par James Franco (nezainteresiran) i Anne Hathaway (prezainteresirana) nije bio na visini zadatka, gotovo da bi se od pobjednika mogle napraviti medijske senzacije – bez imalo omalovažavanja – u tradicionalno “vrućim” kategorijama poput montaže i miksanja zvuka.
Dobrodošla propaganda
Oscar nije osobito profitirao nakon uvođenja deset kandidata u kategoriji najboljeg filma. I nadalje se bitka povede i obavi između dva kandidata, dok ostatak nominiranih (filmova) djeluje poput statista sretnih što se mogu uslikati s glavnim zvijezdama. No, nipošto to ne treba shvaćati kao argument za vraćanje na nekadašnju petorku jer sama nominacija zasigurno mnogo radi za promociju većeg broja filmova; da je ostalo po starom, teško da bi odlični “127 sati” ili “Priča o igračkama 3” pa čak i “Boksač” dobili nominacije u glavnoj kategoriji, a s njima i zaradili ponekog gledatelja više.
Kandidati između kojih se vodila ovogodišnja bitka – britanski “Kraljev govor” i američki “Društvena mreža” – češu si ramena još od kraja prošle godine kada su počele godišnje revalorizacije, od nagrada raznih strukovnih udruga i kritičara do Zlatnih globusa, BAFTA-e itd. “Društvena mreža” u prvom je trenutku startala bolje, s priznanjima američkih kritičara, međutim “Kraljev govor” ubrzo je sa Zlatnim globusima preokrenuo snage na svoju stranu, a sada je ta pobjeda gotovo rutinski zapečaćena s četiri najvrednija Oscara – za najbolji film, redatelja (Tom Hooper), glavnog glumca (Colin Firth) i originalni scenarij (David Seidler). “Mreža” se morala zadovoljiti s tri nagrade: za adaptirani scenarij (Aaron Sorkin), montažu i originalnu glazbu.
Vrući fenomen Facebooka
Redatelj filma David Fincher ne bi trebao biti toliko nezadovoljan što mu je Oscar ponovno izmakao iz ruku; prethodno, kada je radio “tipičan oskarovski film” jer je “Neobična priča o Benjaminu Buttonu” prilična tričarija, a sada buku oko svoga filma ponajprije može zahvaliti zanimljivosti fenomena Facebooka.
S okrunjenim “Kraljevim govorom” oskarovski glasači nastavljaju biti predvidljivi, ali u tom kontinuitetu ovo je jedan od onih trenutaka kada mu se nema nešto osobito za prigovoriti. "Priča o igračkama 3" za najbolji film? Možda. Po Tarantinu to se svakako i trebalo dogoditi. Ali, budimo realni kada već postoji posebna kategorija za animirani film. "Crni labud", "127 sati", "Boksač", "Čovjek zvan hrabrost", sve na svoj način dobri filmovi, ali volimo da dobitnik Oscara ima neki privid ili stvarnu društvenu pompu. A "Kraljev govor" uza sve to definitivno ima kvalitetu i, još važnije, strast filmskog izražavanja.
LICEMJERNA ODLUKA HRT-A
Opravdanje HRT-a o odustajanju od izravnog prijenosa dodjele Oscara zbog mjera štednje može danas zvučati kao društveno odgovorno ponašanje. Međutim, dokle god se na ekranima pokazuju skandalozno zatupljujuće sapunice poput indijske “Tvoja sam sudbina”, dok je preskupi sportski program zastupljen u količinama kao da je riječ o Eurosportu, a novac curi na sve strane, riječ je tek o najobičnijem licemjerju i mazanju očiju.
dok je preskupi sportski program zastupljen u količinama kao da je riječ o Eurosportu, a novac curi na sve strane, riječ je tek o najobičnijem licemjerju i mazanju očiju............................a koji sport ja to mogu gledati na hateveju, molim lijepo...Nogomet i samo nogomet 1-2 tjedno...jebeno