Metalac, Vodonoša, Jelen III, Glava zatvorenika, stamene muške i ženske figure u bronci i brojne kompozicije kombinirane spajanjem zapaljenog drva i željeza voluminozo oblikovanih tisućama zakucanih čavlića. Ukupno oko 50 eksponata prvog desetljeća stvaralaštva, tih 50-ih godina prošlog stoljeća mladog kipara Dušana Džamonje u kojima gradi svoj kasnije jak i prepoznatljiv izraz.
Izložba „Džamonja 1950./1960.“ otvorena je u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu u povodu desete godišnjice smrti autora koji je svoju retrospektivnu izložbu na istom mjestu imao 1999. godine. Nastala kao koprodukcija Galerije umjetnina u Splitu i Umjetničkog paviljona, izložba je prvotno u veljači priređena u gradu pod Marjanom, a sada je može vidjeti i zagrebačka publika. Izbor radova, mahom iz ostavštine od tristotinjak očevih radova o kojima brine nakon njegove smrti, priredio je kiparov sin Fedor Džamonja, a kustos je Branko Franceschi.
– Izbor Džamonjinih radova izvedenih u pedesetim godinama, kojima su dodani i oni nastali nekoliko godina prije i kasnije od ciljanog razdoblja, podsjetnik je na vrijeme koje nije zanimljivo samo kao početak karijere jednoga karizmatičnog umjetnika već i kao trenutak u kojem se dogodio globalni pomak relevantne umjetničke produkcije od figuracije prema apstrakciji. Fedor je ovaj projekt pokrenuo u razdoblju globalne promjene stvaralačke paradigme kojom je – kao da živimo obrnuti proces – jezičac ravnoteže prevagnuo na stranu figuracije. Ozračje pedesetih godina pogodovalo je razmišljanjima koja su težila nadilaziti postojeće formule u jedinstvenom zamahu širenja ljudskog iskustva na tehnološki, moralno i intelektualno nova područja. Današnji se neusporedivo snažniji znanstveni razvoj paradoksalno odvija paralelno s neprekidnim jačanjem i širenjem područja regresivnih društvenih tendencija. Kao da je ponestalo i mašte i volje da se koncipiraju radikalno novi stvaralački principi i protokoli – smatra Franceschi koji je prilikom otvorenja najavio mogućnost da buduća koprodukcija dvije institucije koje su radile i na ovoj izložbi bude upravo o Džamonjinu odnosu prema arhitekturi.
Posjetitelji izložbe osjetit će duh prošlog stoljeća i impuls mladog umjetnika koji nakon završene zagrebačke ALU pod utjecajem Kršinića, pa i Meštrovića počinje graditi stil koji danas svaki stanovnik regije odmah prepoznaje kao njegov. Za ovu prigodu donesena je i aluminijska skulptura većih dimenzija iz Vrsara postavljena na ulazu u Paviljon koja sjajno komunicira s posebnošću izložbenog prostora.
Bitan dio izložbe su i Džamonjini crteži, skice za skulpture.
– Izloženi su originalni crteži, a neki njihovi dijelovi uvećani su posebno za ovu priliku i to iz edukativnih razloga, kako bi ljudi lakše uočili detalje koje samo trenirano oko može zapaziti – kaže Fedor Džamonja otkrivši da su izložene i neke od umjetnina koje za Džamonjina života nisu došle na red da se restauriraju, a većinu ih je otkrio naknadno i spasio od propadanja.
– Skulpture su bili zabačene i u vrlo lošem stanju, one u drvetu izgrizli su crvi, raspadale su se ili su bile zarasle u šipražje. Puno sati utrošeno je na njihovu pedantnu restauraciju – navodi umjetnikov sin prepričavajući koliko je njegov otac bio zanesen i motiviran svojim zamislima da jednostavno nije mogao stati. Radio je, kaže, dan i noć nad svojim idejama, što bi trebala biti velika lekcija svim mladim umjetnicima danas kojima je izložba većinski i namijenjena.
Džamonja je za života izradio više od 4000 djela koja se danas nalaze u privatnim kolekcijama i muzejima diljem svijeta. Već dugo se povlači pitanje gradnje njegova muzeja za koji je i sam Džamonja za života predložio nekoliko lokacija u Zagrebu i izradio idejne projekte. Prema posljednjim informacijama Muzej Dušana Džamonje trebao bi biti realiziran u Vrsaru, pokraj kipareva ljetnikovca, ateljea i velebnog parka skulptura.