U godini desete obljetnice smrti Dušana Džamonje, jednog od najvećih hrvatskih kipara, Umjetnički paviljon u Zagrebu, zajedno s Galerijom umjetnina u Splitu, priredio je izložbu “Džamonja 50/60”. Izložba je u veljači bila postavljena u Splitu, u kojem Džamonja nije imao samostalnu izložbu od 1959. godine, a 5. travnja otvara se u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Izložba je rađena za mlade
Izlažu se radovi nastali 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća čiji izbor predstavlja “podsjetnik na razdoblje koje nije zanimljivo samo kao početak karijere karizmatičnog umjetnika već i kao trenutak u kojem se dogodio globalni pomak relevantne umjetničke produkcije od figuracije prema apstrakciji” (iz predgovora Branka Franchescija).
Inicijator izložbe umjetnikov je sin Fedor Džamonja, koji je zaslužan za koncepciju i postav, dok je kustos izložbe Branko Francheski, likovni kritičar i ravnatelj splitske galerije. Neki od eksponata izlažu se prvi put, a uz skulpture i fotografije moći će se razgledati i Džamonjini crteži. Oni predstavljaju bitan dio izložbe s obzirom na to da je crtanje bila omiljena umjetnikova aktivnost i uvijek bi uz svoje skulpture izlagao i crteže.
– Izlažemo originalne crteže, a neki dijelovi crteža uvećani su posebno za ovu priliku. Učinili smo to iz edukativnih razloga kako bi ljudi lakše očitali crteže i uočili detalje koje samo trenirano oko može zapaziti – rekao je Fedor Džamonja.
Izložba broji pedesetak eksponata koji pripadaju osobnoj kolekciji Fedora Džamonje. Riječ je o umjetninama koje za Džamonjina života nisu došle na red da se restauriraju, a većinu ih je otkrio umjetnikov sin i spasio od propadanja.
– Skulpture su bili zabačene i u vrlo lošem stanju, one izrađene u drvetu izgrizli su crvi, raspadale su se ili su bile zarasle u šipražje. Jako puno sati utrošeno je na njihovu pedantnu restauraciju – navodi umjetnikov sin.
Posrijedi su djela s početka Džamonjina stvaralaštva. U tim godinama Džamonja se probijao kao mladi umjetnik te postigao uspjeh na lokalnom i međunarodnom planu. Uspon je to koji se poklopio i s vremenom s obzirom na to da se šezdesetih godina dogodila ekspanzija umjetnosti i umjetničkih sloboda.
– Izložba je napravljena za mlade, da vide što znači biti umjetnik koji je tek završio školu i treba formirati vlastiti izraz. Ovdje se nalazi samo mali dio onoga što je Duško proizveo u tih deset godina, sam, bez asistenata u to vrijeme. Bio je toliko zanesen i motiviran svojim zamislima da jednostavno nije mogao stati. Radio je dan i noć na svojim idejama, što bi trebala biti velika lekcija svim mladim umjetnicima.
Dušan Džamonja napustio je figurativne motive krajem 1950-ih te se posvetio eksperimentiranju s novim materijalima (željezo, corten čelik, staklo, žica) i novim načinima obrade (kovanje, zavarivanje, gradnja povezivanjem različitih materijala). Izradio je brojne spomenike, a ističe se onaj u Podgariću. Prvi je to apstraktni spomenik koji je otvorio Josip Broz Tito osobno.
Džamonja je za života izradio više od 4000 djela koja se danas nalaze u privatnim kolekcijama i muzejima diljem svijeta. O ostavštini, koja broji tristotinjak predmeta, brine se njegov sin.
– Sve je u mojim rukama i sve to strašno puno košta. Borim se koliko mogu i uspijevam održati atelijer i restaurirati skulpture. Duško nikad nije dobio nikakvu veliku potporu, neću reći ništa, ali u svakom slučaju minimalno. Zapravo, ruku na srce, nije ju ni trebao jer je bio uspješan i bio je u sretnoj poziciji da se može sam brinuti o sebi, što mnogim umjetnicima nije pošlo za rukom – govori Fedor Džamonja.
Džamonjin muzej u Vrsaru?
Već dugo se povlači i pitanje gradnje muzeja. Sam umjetnik za života je predložio nekoliko lokacija u gradu Zagrebu i izradio idejne projekte, no ni jedan nije zaživio. Prema posljednjim informacijama, muzej Dušana Džamonje trebao bi biti u Vrsaru, pokraj kiparova ljetnikovca, atelijera i velebnog parka skulptura.
– Pokušavamo raditi i na osnivanju fundacije. Tražimo partnere u nekim strukturama kao što su Istarska županija, gradovi Zagreb, Poreč, Vrsar. To su partneri koji nam trebaju ako želimo iskoristiti ono što nam se nudi iz fondova EU kako bismo zaštitili ostavštinu – komentira Fedor.
Fedor Džamonja bavi se fotografijom i dizajnom, a predsjednik je i udruge za zaštitu prava likovnih umjetnika. Sretan je što Džamonju rijetko kad pokušavaju krivotvoriti, no s nekoliko krivotvorina ipak se susreo. Džamonjine javne plastike nalaze se posvuda i neke bi trebalo restaurirati, no sredine se o njima uglavnom dobro brinu. Izolirani je slučaj tek spomenik koji se nalazio u Slavonskom Brodu, a srušen je u vrijeme Domovinskog rata.
S posebnom se radošću Fedor Džamonja prisjeća otvorenja izložbi svojeg oca koje su “bile događaj o kojima je brujao cijeli grad” i koje je kao mali jedva čekao. O osobnom pak odnosu s ocem govori:
– Nije bilo lako. Dosta smo bili u sukobu, ali smo se dosta i slagali. Cijelo je vrijeme postojao respekt prema jednoj suprotnoj ličnosti, koji nikada nije bio narušen i koji nas je uvijek vraćao pod okrilje prijateljstva i suradnje. Što je Duško bivao stariji, to mu je više bila potrebna moja pomoć u organizaciji izložbi jer je uvijek imao golemu ambiciju da bude aktivan, da što više napravi i što više izlaže.
Retrospektiva Dušana Džamonje u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu ostaje otvorena do 5. svibnja.
