Kada se prije pet godina na Netflixu pojavila serija "Dark" odmah je postala iznenađujući hit i vjerojatno najpoznatija njemačka serija u povijesti. Jantje Friese i Baran bo Odar tijekom tri sezone donijeli su nam fenomenalnu slagalicu koja se proteže kroz tri generacije, a kada smo pisali o njoj nakon treće sezone, usporedili smo je s Nietzscheom. Doista, gledanje te serije bilo je poučno poput čitanja djela velikog njemačkog filozofa. Razmišljali smo o smislu života, postoji li nešto što upravlja nama i našim životima, a serija "Dark" svrstala se među najbolje serije proteklog desetljeća. Friese i Bo Odar automatski su dobili ugovor s Netflixom i dozvolu da rade na novom djelu. Baš kao i u glazbenom svijetu, i njih je dočekalo "prokletstvo drugog albuma", odnosno nakon debitantskog superhita oči javnosti bile su uperene u njih i očekivalo se da će nam opet isporučiti seriju o kojoj će se dugo pričati. Premda "1899" ima dosta potencijala, filozofskih elemenata i dobrih glumaca, ipak je za koplje lošija od "Darka", no bolja je od većine serija koje smo gledali na Netflixu ove godine.
Za razliku od "Darka" "1899" je višejezična serija. Događa se na putničkom brodu "Kerber" tijekom (očito) 1899. godine. Brod prevozi grupu koja putuje iz Europe u SAD. Tu je francuski bračni par (Mathilde Ollivier i Jonas Bloquet), zamišljeni njemački kapetan (Andreas Pietschmann, odnosno Jonas iz "Darka"), španjolski svećenik i njegov razmaženi brat (José Pimentão i Miguel Bernardeau), majka i kći Kineskinje (Gabby Wong i Isabella Wei), poljski i engleski ložači ugljena. Na donjoj palubi rezerviranoj za siromašne putnike su Danci, a u središtu svega je Maura (Emily Beecham), Engleskinja koja studira medicinu, ali zapravo ne može raditi jer je žena. Kao što je uobičajeno u ovakvim pričama, likovi u početku nemaju mnogo toga zajedničkog, osim činjenice da bježe od nečega – i svi skrivaju važnu tajnu. Kao u prvim sezonama serije "Lost", svaka epizoda počinje retrospektivom određenog lika, dajući vam mali uvid u to tko su oni i zašto su na brodu. Nakon nekoliko epizoda priča kreće u uvrnutom smjeru, kada posada naiđe na brod "Prometej" iste kompanije koji je nestao prije četiri mjeseca. Na njemu nema ni žive duše osim šutljivog dječaka. Kada ga dovedu na "Kerber", od kompanije dobiju poruku da potope "Prometej" i nastave dalje, no kapetan se odlučuje vratiti u Englesku, tegleći drugi brod. Tada se likovima počinju događati čudne stvari dovoljne da se zapitaju što je stvarnost, a što fantazija.
Postoji nekoliko čudnih stvari i sa samom serijom. Likovi stvarno vole monologe pred ljudima koji nemaju pojma što govore zbog jezičnih razlika. Ovi monolozi nisu nužno loši, ali teško je vjerovati da bi ostali putnici sjedili i kimali dok ne razumiju nijednu riječ. Također, radi se o dosta sumornoj seriji, koja osim što se većinom događa po mraku i magli nema nimalo humora. Serija prolazi kroz zaplete i otkrivanje likova tempom koji nam ne daje vremena da se vežemo za njih. Ljude neprestano izbacuju drugi likovi i razdvajaju ih samo da bi se ponovno okupili nekoliko scena kasnije te nastavili ono što su radili. Svi na brodu brzo se podijele na frakcije, a onda jednako brzo svoje razlike ostave po strani. I opet, svatko govori svojim jezikom, dok ga drugi tupo gledaju.
No zanimljiva je stvar da svaka epizoda završava jednim klasičnim rock-hitom koji nam može biti i svojevrsni hint. Primjerice, prva završava pjesmom "White Rabbit" Jefferson Airplanea, druga s "No Milk Today" Herman's Hermitsa, pa zatim čujemo "The Killing Moon" Echo & The Bunnymena, "Don't Fear The Reaper" grupe Blue Öyster Cult,"The Wizard" Black Sabatha, "All Along The Watchtower" Jimija Hendrixa, "The Wind" Cata Stevensa, dok pjesma koja se čuje na kraju zadnje epizode otkriva previše pa je bolje da je sami otkrijete. Naravno, prva sezona završava cliffhangerom nakon tvista koji ćete vjerojatno i sami otkriti nakon nekoliko epizoda, a druga sezona već je najavljena za kraj iduće godine. Friese i Bo Odar definitivno imaju što ponuditi, a nadamo se da će druga sezona biti bolja, barem na tragu "Darka".