Lovers Rock drugi je dio monumentalnog filmskog kvinteta “Malena sjekira” britanskog oscarovca Stevea McQueena, u kojemu donosi pet priča o londonskoj karipskoj zajednici u razdoblju od kasnih 1960-ih do sredine 1980-ih. Naslov serijala izveden je iz jamajkanske poslovice – “Ako ste vi veliko stablo, mi smo malena sjekira”. Nakon što se u prvom dijelu “Mangrove” bavio rasizmom i sudskim procesom protiv skupine jamajkanskih crnaca iz glasovite ulice Nothing Hill, u drugom dijelu McQueen, kao pripadnik te zajednice, koji je u školskom dobu osjetio pipke institucionalnog rasizma, bavi se kulturološkom snagom jamajkanske muzike. Ali kroz kratku priču od 70 minuta govori i o nizu drugih tradicija ovih – kako bi Mirela Holy rekla – dotepenaca. Priča je vrlo jednostavna: Martha i Patti dolaze na tulum na kojem se skupljaju članovi karipske zajednice, a nakon što im se dvojica mladića drsko upucavaju, stvar spašava naočiti Franklyn. On i Martha uskoro kliknu uz ples i zavodljive zvukove rockersa i duba, jamajkanskih podžanrova koji su stasali iz roots reggaea, ska i reggaea. I tu počinje najvažniji dio filma. Fascinantna je snaga McQueenova kolorita, svaki je njegov lik pažljivo odjeven u drugoj kombinaciji jarkih boja, pa nekoliko glazbenih sekvenci filma, dok svi ekstatično plešu, ali usporeni slowmotionom, djeluju kao vitraji u nekoj prastaroj katedrali. Vrhunac dolazi sa skladbom “Kunta Kinte Version One” nevjerojatnog sastava The Revolutionaries, benda koji je promijenio cijeli jamajkanski zvuk. Ovisnost koju stvaraju zvukovi jača je od ovisnosti o travi koju gotovo svi puše, jer glazba je ta koja stvara energiju. Ples slobodnih duša, koje kao da su upravo puštene s robovskog lanca, ostat će antologijska scena u modernoj povijesti filma, svakako najbolja koja je viđena u posljednjih godinu dana. U rijetkim trenucima kada protagonisti razgovaraju osjeća se snažni patrijarhalni duh koji vlada u zajednici. Iako odnos bijele britanske većine prema njima nije tema, on se itekako osjeća, prije svega kroz zajedljive poglede i dobacivanja nekoliko klinaca, ali i u jednoj od završnih scena, kada vlasnik automehaničarske radnje predbacuje svom radniku Franklynu što je doveo Marthu na čaj u hangar. “Nije ti ovo bordel” rečenica je kojom je “prijateljski” ponizio svog crnog radnika. Na kraju, Steve McQueen u dva navrata prikazuje starca kako nosi bijeli križ koji s jedne strane simbolizira žrtvu, ali i privrženost religiji. To su pomalo epske scene nalik onima u filmovima Tarkovskog. U posljednjim scenama filma naglašeno je kadriranje raznoraznih križeva i razgovora o odlasku u crkvu, ali Marthina faca kada nakon tuluma zna da mora ići na misu jasno pokazuje da ta generacija neće više njegovati kršćanstvo kao što se to dosad činilo. Osim što se “Lovers Rock” gleda bez daha, mnoge će natjerati na istraživanje jamajkanske glazbe. Glazbena drama, Velika Britanija, 70 min. Režija: Steve McQueen Glumci: Amarah-Jae St. Aubyn, Michael Ward1. Lovers Rock
U trećem dijelu serijala “Malena sjekira” McQueen portretira znanstvenika Logana koji odluči postati policajac kako bi zaštitio pripadnike svoje karipske zajednice. Iako mu se dramaturški ne može ništa zamjeriti, redatelj stilski ima problema prikazujući crno-bijeli svijet baš crno-bijelim, pa su tako svi bijelci isti, podmukli, bez da im je malo prošarao karaktere. Drama, Velika Britanija, 80min. Režija: Steve McQueen Glumci: John Boyega, Steve Toussaint2. Crveno, bijelo i plavo
Mogao je ovo biti lijep film o cumbiji, kao što je ”Lovers Rock” dobra priča o rockersu i dubu, no ugušila ga je pretencioznost. Najbolji dijelovi su kada mladi Ulises pleše uz taktove cumbije, a na ulici mu se pridružuju drugi plesači, mahom mladi ljudi u starkama. Film koji nema zaokruženu misao spašava i kultna scena kada pripadnici jedne bande ubijaju protivnike. Glazbena drama, Meksiko, 112 min. Režija: Fernando Frias Glumci: Daniel Garcia, Xueming A. Chen3. I'm No Longer Here
Filmaš Malcolm nakon osvajanja važne nagrade provodi noć sa svojom zaručnicom Marie koja mu zamjera što u pobjedničkom govoru, pokraj stotinu drugih, nije zahvalio i njoj. I tu počinje cjelonoćna rasprava koja je na trenutke vrlo usiljena i nespontana, pa je dojam da se samo željela nabiti minutaža. Ne može svatko napraviti film s dva lika, u tome uspijevaju samo najveći majstori. Drama, SAD, 106 min. Režija: Sam Levinson Glumci: John David Washington, Zendaya4. Malcolm & Marie
Filmski kritičar magazina Variety Michael Nordine nahvalio je hrvatski dugometražni eksperimentalno-animirani filmu “Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa” autora Dalibora Barića, koji je ušao u širu konkurenciju za nominaciju za ovogodišnji Oscar. Hoće li se na kraju naći među pet nominiranih, doznat ćemo 15. ožujka. Nordine smatra to odvažno djelo hrvatskog filmaša dobrodošlim podsjetnikom da animirani film ima više od jednog značenja, a, iako koristi metode poput rotoskopiranja i kolaža, živahan je na način na koji danas rijetko koji animirani film to uopće pokušava biti. “Oni neustrašivi gledatelji bit će u dobrom društvu s Barićem koji se, dok priča svoju priču, izravno poziva na Andreja Tarkovskog, Davida Cronenberga i Jean-Luca Godarda”, napominje Varietyjev kritičar.
“Minari”, ovogodišnji dobitnik Zlatnog globusa za najbolji strani film, od četvrtka 11. ožujka igra u hrvatskim kinima. To je melankolična priča o korejskoj obitelji koja se doseljava u državu Arkansas u potrazi za “američkim snom”. Tjedan dana poslije, 18. ožujka, u kina dokazi i dugo iščekivani danski film ”Još jedna runda” Thomasa Vinterberga, s Madsom Mikkelsenom u glavnoj ulozi. Ovaj je film osvojio najvažnije nagrade Europske filmske akademije ove godine, a govori o srednjoškolskim profesorima koji eksperimentiraju s alkoholom u radno vrijeme.Cinemania
