Iz nekog, meni samom još uvijek neobjašnjivog razloga, nikako ne volim adaptacije. Ako mene pitate, knjiga je knjiga, strip je strip, a film je film i to tako treba ostati, točka. Vjerojatno je problem u tome što sam nabasao na previše loš(njikav)ih adaptacija koje nisu bile dorasle izvorniku pa sam onda razvio snažnu averziju prema tom svojevrsnom plodu incestuozne veze – nečemu protuprirodnom, nepotrebnom, ne osobito pametnom i žaljenja vrijednom. Da, da, znam, to su samo glupe predrasude i trebao bih ih se riješiti jer time mogu samo sebe lišiti nekih izuzetnih umjetničkih ostvarenja. Stoga se, eto, trudim ne biti toliko uskogrudan, nego se tu i tamo ipak primim neke adaptacije, pogotovo ako je u pitanju neki izuzetno dobro nacrtan strip. A ako se o “Vjetru među dinama” može reći nešto oko čega će se svi složiti, onda je to zasigurno činjenica da je crtež zaista prelijep.
Michel Plessix francuski je strip-crtač i scenarist, dobri duh francuske strip-scene, a posebno festivala stripa Quai des Bulles u svom rodnom Saint-Malou, jednog od najpoznatijih i najljepših francuskih festivala. Rodio se 1959. u umjetničkoj obitelji – i njegov otac i djed su se bavili slikarstvom – pa nije ni čudo što je, unatoč tome što su ga roditelji usmjeravali prema znanosti i studiju medicine, ipak na kraju završio na studiju likovnih umjetnosti i počeo se profesionalno baviti stripom, svojom vječnom ljubavi. Nakon niza godina uspješne suradnje sa scenaristom Dieterom i hvaljenog serijala Julien Boisvert, Plessix se 1996. vraća mlađoj publici svojom samostalnom adaptacijom klasika engleske dječje književnosti, romana Kennetha Grahama “Vjetar u vrbama” iz 1908. godine.
Vjetar u vrbama doživio je izvanredan uspjeh dijelom zahvaljujući slavnom imenu, ali ponajveće zasluge idu Plessixovom lepršavom i šarmantnom crtežu, te novom, svježem stilu koloriranja. Serijal će biti preveden na više od 15 svjetskih jezika, a Plessix će za njega primiti i nagradu publiku u Angoulemeu te nagradu Max&Moritz u Njemačkoj, a osim kao izuzetan crtač, etablirat će se i kao vješt strip-scenarist. Ponukan tim uspjehom, Plessix odmah kreće s radom na nastavku. Temeljen na zadnjem poglavlju originalnog književnog predloška, “Vjetar među dinama” nastavlja stopama svog prethodnika.
Bliži se jesen, doba idealno za putovanja. Za neke žitelje Divlje šume to je vrijeme selidbe u toplije krajeve. Vodenštakor, međutim, kani uživati u miru šume izvan sezone i nimalo ga ne mame besmislena lutanja. No upozna drugog vodenštakora, svjetskog putnika i mornara, koji mu svojim pričama probudi želju za otkrivanjem svijeta.
U tome će ga preduhitriti tko drugi nego Žabac! Vodenštakor i Krt pođu za njim kako bi ga pokušali urazumiti i završe na brodu koji plovi put istoka, daleko od Divlje šume, sve do Afrike! Na dolasku u Afriku naše prijatelje čekaju nova, nepoznata kultura, religija, stanovnici i običaji. I naravno, nove nevolje u koje će ih odvesti pohlepni, nepromišljeni i hvalisavi Žabac, čiju su maštu raspalile riječi jedne prosjakinje. „Ja sam istodobno siromašna i bogata, djeco. Tamo u mom selu, na dalekom jugu, postoji nezamislivo blago… Zahvaljujući njemu toliko sam bogata da, i da vam sve dam, ništa ne bih izgubila…“ Kad su se ujutro probudili, Vodenštakor i Krt otkrili su da je Žabac netragom nestao. Znajući da smotanko zaluđen pričom o blagu juri u pogibelj krenuvši sam na tako opasno putovanje, dvojici prijatelja ne preostaje drugo nego unajmiti deve i krenuti za njim u srce pustinje.
Kao i svi dobri dječji stripovi, “Vjetar u dinama” nije namijenjen isključivo djeci. Krase ga zabavna pustolovina, poetičnost izraza i fina, nenametljiva odgojno-obrazovna crta o toleranciji, prijateljstvu i pravim životnim vrijednostima, ali ono po čemu ovaj strip toliko odskače od ostalih taj je beskrajno šarmantan, prekrasan crtež koji će oduševiti i nešto starije poklonike devete umjetnosti. Kad pogledate kronologiju izlaženja u Francuskoj, djeluje čudno da je Plessix radio punih osam godina na tih, za današnje pojmove, “samo“ 160 stranica, ali jednom kad uronite u njih, kad vas zapljusne to more raskošnih detalja, suptilnih nijansi i kolorističkih finesa na svakom pojedinom kadru, shvatite da pred sobom imate umjetnika na vrhuncu karijere koji ne pristaje na kompromise, koji želi pružiti isključivo ono najbolje od sebe. Likovi su mu beskrajno šarmantni, linija elegantna, stranice lepršave, ritam razigran, a boje nevjerojatne. Sve to skupa rezultira jednom savršenom prekrasnoćom za koju, iskreno, kao da ne mogu pronaći odgovarajuće riječi. Ali Michel i za to ima rješenje. Kao što kaže arapska poslovica koju citira u stripu: Ako ono što imaš reći nije ljepše od tišine, onda šuti. Primljeno na znanje.
Plessix je 2017. krenuo s pripremama za rad na novim nastavcima Vjetra pod naslovom „Sjene u vrbama“, ali te je planove nažalost zauvijek osujetio fatalni srčani udar 21. kolovoza. Kad pročitate “Vjetar u vrbama” i “Vjetar među dinama”, shvatit ćete zašto je tog dana cijela stripoljubiva Francuska žalovala.
Ovo je vrhunac objektivnog pisanja. Usta moja hvalite me. Niste mogli naći nekog tko bi pisao o stripovima pa posao dali nakladniku? Što je sljedeće? Hotele će ocjenjivati vlasnik Valamara, a auto rubriku ćete dati vlasniku zastupniku Nissana?