U Muzeju Staroga Grada na Hvaru do 2. listopada može se razgledati atraktivna izložba Pariški opus Jurja Plančića čija je autorica Biserka Rauter-Plančić. Juraj Plančić rođen je u Starome Gradu 22. listopada 1899., a umro je u Parizu 19. kolovoza 1930. godine. Posljednja retrospektivna Plančićeva izložba održana je prije dvadeset i šest godina u Klovićevim dvorima, kada je izloženo 128 djela. Na toj je izložbi prikazan i respektabilan broj Plančićevih slika iz pariškog plodnog razdoblja, nastalih tijekom nepune tri godine slikareva rada i života u Parizu od kasne jeseni 1927. godine pa do ranog proljeća 1930. godine.
Od te zagrebačke retrospektive i njenih repriza s manjim brojem izložaka u Splitu i Staromu Gradu (1996.), do danas su popunjavane praznine iz slikareva pariškog opusa, i to zaslugom kustosa i privatnih kolekcionara koji su Plančićeve slike tražili doslovno diljem Europe. Tako je u posljednjih deset godina u Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj pronađeno, otkupljeno i u Hrvatsku dopremljeno sedam Plančićevih sjajnih ulja koja hrvatska publika još nije imala priliku vidjeti. A sada ih ekskluzivno može vidjeti u Muzeju Staroga Grada, na izložbi koja prikazuje slikareve vrhunske domete ostvarene na pariškoj likovnoj sredini.
– Plančićeve slike s lux parisiorum prosvijetljenom paletom slikarska su poslastica i rijedak umjetnički doživljaj. Na izložbi u Muzeju Staroga Grada, muzeju koji je utemeljen na prebogatoj arheološkoj baštini drevnoga Farosa i vrijednoga starogrojskog modernog naslijeđa (od Jurja Plančića do Bartola Petrića, Jakova Bratanića, Magde Dulčić i dr.), u nevelikom, ali i razložnom likovnom postavu izlažemo sedam novopribavljenih Plančićevih uljanih slika, od "Pejzaža s likovima" i "Ribanja" iz 1928., preko "Svadbe", "Berbe", "Gozbe" i velike "Ljuljačke" iz 1929., do slike "Povratak ribara" iz 1930. godine. Izlažemo, dakako, i niz slikarovih remek-djela koja već desetljećima kao najveće dragocjenosti čuvaju i izlažu u stalnim postavima Nacionalni muzej moderne umjetnosti iz Zagreba, Galerija umjetnina iz Splita i Galerija umjetnina "Branislav Dešković" iz Bola na Braču – ističe se u katalogu. Tako će publika vidjeti i slike kao što su "Procesija", "Cvijeće s mornarevom slikom", "Povratak s ribolova", "Srdele" i "Mala ljuljačka" iz 1929., "Pariško predgrađe", "Nedjelja na selu" i "Akt s voćem" iz 1930. te još dvadesetak nezaobilaznih slikarevih ostvarenja izvedenih uljanim bojama na platnu. Sve su to prepoznatljive Plančićeve kompozicije s ribarskim i lučkim prizorima te pastoralnim i bakanalskim svečanostima, vrijednim primjercima slikareva "zlatnog slikarstva".
Plančić je diplomirao 1925. godine na slikarskom odjelu Kraljevske više škole za umjetnost i umjetni obrt, u klasi Vladimira Becića. Prvi je put samostalno izlagao u rodnomu Starom Gradu 1923. godine. Tijekom studija i prije odlaska u Pariz izlagao je u Splitu, na Jadranskim izložbama, a godine 1927. i u Zagrebu, u Salonu Ullrich (s Krstom Hegedušićem). Zahvaljujući stipendiji francuske vlade, u Pariz je stigao u kasnu jesen 1926. godine. Smjestivši se u podnožju Montmartrea, crta i slika akvarele veduta mitskog brežuljka, a u muzejima proučava i oduševljava se djelima A. Watteaua i J. H. Fragonarda.
U malim galerijama u Rue de Seine otkriva i divi se slikama H. Matissea. Poslije isteka stipendije suočen je s financijskim nedaćama i seli se u Rosny-sous-Bois. U seoskoj sredini i u posvemašnoj oskudici začelo se Plančićevo "zlatno slikarstvo". Prvi uspjeh i pozornost kritike bilježi na Jesenskom salonu 1928., a prve otkupe slika 1929. na godišnjoj izložbi Salona nezavisnih. Ohrabren otkupima i postignutim uspjesima, vraća se u Pariz, unajmljuje stan blizu Luksemburškog parka i nastavlja izlagati na salonima u Grand Palaisu. Samostalna izložba 1929. u Galerie de Seine okrunila je njegove napore i širom mu otvorila vrata pariške internacionalne scene. Put prema punoj afirmaciji i financijskom blagostanju zaustavila je kobna tuberkuloza, od koje je preminuo u pariškoj bolnici u kolovozu 1930. godine. Puno prerano...