Do sada barem široj javnosti potpuno nepoznata partizanska kapa slavnog pjesnika Ivana Gorana Kovačića izložena je na izložbi u Muzeju grada Koprivnice kojom se odaje počast osnivaču tog muzeja dr. veterine Leanderu Brozoviću. Autor izložbe koja ostaje otvorena do Noći muzeja i 25. siječnja ove godine, ali i autor kataloga je viši kustos Dražen Ernečić. Kovačićeva partizanska kapa je donacija Valka Loborca, i to iz 1948. godine, a do sada se nije vodila kao pjesnikovo vlasništvo. Na izložbi o Brozovićevoj ostavštini izložena je i zanimljiva fotografija pjesnikove majke Ruže Kovačić snimljena u partizanskoj tiskari na Papuku 1944. godine.
Na izložbi koja je organizirana u čast 115. obljetnice Brozovićeva rođenja i pedesete godišnjice od njegove smrti (rođen je u Budimpešti 1897. godine, a umro u Koprivnici 1962. godine) izložen je i noćni ormarić iz klijeti pjesnika tragične sudbine Frana Galovića te zidni sat iz klijeti Antuna Nemčića Gostovinskog. Tu je i dokumentacija o dr. Željku Selingeru, prvoj žrtvi holokausta u NDH, i to iz logora Danica kod Koprivnice, ali i jedini sačuvani list uhićenika tog logora. Kustos Ernečić izložio je i najstariju koprivničku cehovsku zastavu iz 1870. godine, restauriranu u Restauratorskom centru u Ludbregu.
Posebnu pažnju posjetitelja izložbe zasigurno će izazvati i bogata Brozovićeva korespondencija s važnim osobama njegova doba kao što su Ljubo Babić Gjalski, Miroslav Krleža, Milan Begović, Josip Matasović, Emilij Laszowski, Ljubo Karaman, Ivo Kerdić, Antun Bauer, Jerolim Miše, Lelja Dobronić, Miljenko Stančić, Vinko Žganec, Ivan Sabolić... Leander Brozović diplomirao je u Lavovu (današnja Ukrajina) 1924. godine. Doktorirao je četiri godine poslije u Zagrebu. Bio je nastavnik povijesti veterinarstva na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, a cijeli život bavio se kulturnom ostavštinom koprivničke regije i skupljanjem raznorodne muzejske građe. Osnivač je i prvi direktor Muzeja grada Koprivnice, urednik Zbornika Muzeja grada Koprivnice, ali i autor knjige “Građa za povijest Koprivnice” koja je objavljena tek nakon njegove smrti, i to 1978., za što su osobito zaslužni Dragutin Feletar i Vjekoslav Horvatić.
Brozović je čuvao razne predmete iz koprivničke povijesti, u rasponu od sportskih povijesnih rekvizita pa do cehovskih zastava i kapa, ali i pokućstva. Desetljećima je u tisku objavljivao članke iz koprivničke i podravske povijesti, primjerice o buni kunovečkih seljaka protiv mađaronskog režima, ali i o manje poznatim velikanima koprivničke povijesti. Prvi tekst “Među hrvatskim ranjenicima” napisao je još kao gimnazijalac. I nakon osnivanja muzeja, Brozović je bio glavni organizator otkrivanja biste pjesniku Franu Galoviću, ali i inicijator organiziranja proslave 600. godina postojanja slobodnog i kraljevskoga grada Koprivnice.
U današnje doba idu na Gay Pride, ali u doba II. svjetskog rata homoseksualci u Hrvatskoj odlazili su ne na parade, već - u partizane. Prema istraživanjima povjseničara Deana Vuletića Ivan Goran Kovačić i Vladimir Nazor bili su homoseksulci i ljubavnici koji su otišli u partizane da mogu prakticirati svoju ljubav. Iako su partizani homoseksualce smatrali nastranima ovu dvojicu su prihvatili jer su im bili dobri za propagandu. U njihovim biografijama i nekim radovima tako stoji kako su njih dvojica bili veliki prijatelji koje je povezivala ljubav prema poeziji. Međutim, prema nekim privatnim iskazima Vuletić kaže da se po Zagrebu pričalo da je njihov odnos homoseksualan te da je ta veza počela prije rata. Vuletić također piše da su njihove biografije uljepšane za svrhu propagande. Na križanju ulice I.G. Kovačića i V. Nazora je neka od homoseksualnih udruga prije par godina postavila spomen ploču ovom navodnom homoseksualnom paru, ali je ploča uklonjena.