Nešto je trulo u državi banana. Mogla bi to biti univerzalna poštapalica Europljana, i nas svakako. No u Poljskoj još i više jer tamošnja je umjetnička sloboda, čini se, doslovno u banani. Štoviše, ovih dana stotine mladih ljudi okupljaju se ispred Nacionalnog muzeja u Varšavi i jedu banane aludirajući tako na besmisao prošlotjedne vladine odluke da se iz te institucije ukloni videoinstalacija poljske umjetnice Natalie LL iz 1973. na kojoj ona sugestivno jede, što drugo nego bananu.
Čarobnjak na lomači
Nakon posjeta poljskom ministarstvu kulture, krajnje čudnu odluku, tim više što je video u stalnom postavu muzeja izložen godinama, donio je novi ravnatelj muzeja Jerzy Miziolek, za kojeg mediji pišu da ga je postavila vladajuća desnica, opravdavši se da su posjetitelji inzistirali “da se mora suprotstaviti djelima koja bi mogla loše utjecati na osjetljive mlade ljude”. Da smiri strasti, dodao je i da izložbeni prostor treba reorganizaciju i više prostora pa su uklonjeni baš djelo Natalie LL kao i videoinstalacija Katarzyne Kozyre iz 2005. u kojoj žena odjevena u psa četveronoške prilazi muškarcu.
Kako god, odluka je u zemlji izazvala priličnu buku zdravog razuma tim više što je ovo samo još jedan u nizu pokušaja umjetničke cenzure koja se u Poljskoj kontinuirano provodi od 2015. kada je na vlast došla konzervativna stranka Pravo i pravda. Tako je poljski ministar kulture Piotr Glinski srezao financije progresivnim kazališnim festivalima koji se na bilo koji način bave kritiziranjem Katoličke crkve, smijenio ravnatelje kazališta koji nisu bili njegovi istomišljenici pa i ravnatelja muzeja posvećenog Drugom svjetskom ratu jer njegov postav nije u dovoljnoj mjeri dočaravao poljsku ratnu žrtvu i veličao njezin heroizam.
I ranije ove godine cenzura u Poljskoj ubrala je danak. Još je aktualna priča u kojoj svećenik Rafal Jarosiewicz pred zbunjenom djecom pali “zle” knjige među kojima i one o Harryju Potteru J. K. Rowling “osuđenog” na lomaču zbog čarobnjaštva.
Naletio je na oštricu poljske konzervativne stranke i naš redatelj Oliver Frljić. Loše je završio njegov pokušaj da 2017. predstavom “Izopćenje” ispita je li moguće u Poljskoj osporiti jedinstvo Crkve i države i pružiti otpor tome da odluke klera rukovode odlukama svjetovnih institucija.
“To nije teatar, to je javna kuća”, “To nije umjetnost, to je kloaka”, neki su od natpisa kojima je bijesna gomila tražila da se redatelja istjera iz Poljske.
Da ni kod nas u ružičnjaku umjetničkih sloboda ne cvjetaju ruže, također možemo suditi na Frljićevu primjeru, koji svakim svojim uratkom uznemiri javnost. Sjetimo se samo prosvjeda u Splitu 2017. zbog predstave “Naše nasilje i vaše nasilje” ocijenjene kao bogohulne kada su prosvjednici njezinu premijeru popratili transparentima “Sotono, odlazi iz našeg grada”.
Vagina u muzeju nije tabu
Drama se odvijala, sjetimo se, i 2013. kada je iz javnosti uklonjen plakat za predstavu “Fine mrtve djevojke” s dva zagrljena kipa Blažene Djevice Marije. To je čisti primjer umjetničke cenzure. Slično je doživjela lani i osječka multimedijalna umjetnica Ana Petrović čija je fotografija “Pičkin dim” umalo uklonjena iz Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku s izložbe kojom se slavila obljetnica postojanja studija fotografije na Umjetničkoj akademiji.
“Klima u društvu se mijenja. Pozivanje na povratak tradicionalnim društvenim vrijednostima lekcija je koju nismo naučili iz povijesti. Društvo se u ovakvoj klimi počinje dijeliti na dva radikalizirana tabora, što je vrlo opasno”, kazala je tada o slučaju Ana Petrović.
I ima pravo jer vagina u muzeju danas mora biti normalna stvar. Ovako se nismo ni dana pomaknuli od svijesti 1866. godine kad je cenzurirana Courbetova slika vagine “Porijeklo svijeta” koju smo u javnosti opet vidjeli tek 1995.•
Tako su banane zbog svojeg erotičnog oblika u Poljskoj danas predmet spora, ali nije im to prvi put kad je riječ o umjetnosti. Naime, iako na slici “Obrok” Paula Gauguina iz 1891. u bananama na stolu ispred troje djece nema baš ničega seksualnog, šokirale su Europljane. Doduše, zato što banana kao voće u tom trenutku Europljanima nije bila poznata, a napredni Gauguin susreće se s njom na svojim lutanjima Tahitijem. No i kasnije, točnije 1913., bananom će šokirati Giorgio de Chirico, pa i Andy Warhol čija će banana uz slogan “nježno oguli i pogledaj” za omot debitantskog albuma The Velvet Undergrounda i Nico 1967. postati simbol subverzije u komunističkoj Europi.
No, žalosno je da se 2019. u modernoj Poljskoj cenzurira i izbacuje umjetnost koja je nastala i bila dopuštena čak i u vrijeme tog zloglasnog hladnog rata.