Na mrežnim stranicama zagrebačkog HNK raspored je izvedbi do zadnjeg dana lipnja, s kojim završava sezona središnje nacionalne kazališne kuće. No, tu su i predstave koje, sredinom rujna, iz dalekog Sankt Peterburg stižu na prvi Međunarodni festival “Peterburška kazališna sezona”. No, odavno su gotovi i planovi za sezonu 2019./2020., za koju je već prodano više od dvije tisuća pretplata. Ekskluzivno za Večernji list te planove otkriva intendantica HNK Zagreb Dubravka Vrgoč, koja i ovom zgodom potvrđuje da postoji nada na ta kazališna kuća napokon dobije svoju, prijeko potrebnu, drugu scenu.
Lani u ovo doba godine pohvalili ste se odličnom popunjenošću kazališta. Kako sada izgledaju te brojke za Dramu, Balet i Operu?
Posljednji statistički izračun, i to onaj tromjesečni, govori da su od siječnja do travnja operne, baletne i dramske predstave bile popunjene čak 95%. To je apsolutni rekord i u svjetskim razmjerima, te mi se čini kako je to i naš maksimum. U Europi danas gotovo ne možete naći teatar koji nije komercijalan, a koji ima toliku popunjenost. Za usporedbu milanska Scala lani je imala posjećenost 61%, a američke opere koje su financirane privatnim novcem bile su na oko 80%. I ono najvažnije, nema razlike u popunjenosti Drame, Baleta i Opere, što je u prošlosti bio u ovom teatru slučaj. Sada naša publika s jednakim zanimanjem prati sva tri ansambla, a i u velikoj mjeri to je ista publika.
Kakvi su financijski rezultati?
Apsolutno pozitivni. Od kada smo se, u prvoj godini mog mandata, izvukli iz duga, poslujemo pozitivno. Prošle smo godine zaradili čak 14 milijuna kuna vlastitog prihoda te od ove godine dijelimo stimulacije zaposlenicima. Do sada toga nije bilo, no nadam se da ćemo se izboriti i za veće plaće, koje su i dalje najmanje u cijeloj branši, čak 20 posto niže od zagrebačkih gradskih kazališta. Tu nepravdu treba svakako ispraviti i to nam je jedan od prioriteta. Uz to, nadamo se da ćemo uspjeti zainteresirati i sponzore. Kod nas je praksa sponzorstva u kulturi iznimno mala, rekla bih zanemarena, dok je ona u cijeloj Europi i u svijetu redovita i učestala. Velike europske operne kuće kao što su Royal Opera iz Madrida, milanska Scala ili Royal Opera u Londonu mogle bi se zatvoriti da nema donatorskih sredstava. A kod nas postoji još jedan problem, sponzori u većini slučajeva podrazumijevaju kako svojim sredstvima pokrivaju određenu količinu gratis ulaznica, što nije svjetska praksa. Za sponzore bi trebalo biti prestižno financirati dio programa i tako omogućiti spektakularnije predstave te lakše funkcioniranje teatra.
Tomislav Mužek već je najavio da pjeva na završnom koncertu sezone, ali ispred zgrade kazališta. Jeste li do sada izračunali koliko je nove publike došlo u HNK upravo zbog takvih manifestacija kao što je Dan otvorenog trga, balet na Tomislavcu, programima pred zgradom kazališta?
Teško je to izračunati, ali sam sigurna da su sve te manifestacije pridonijele većoj popunjenosti našeg kazališta. Mi smo se od 2014. doista radili mnogo na onome što Europska komisija naziva „razvojem publike“. Uvijek kažem da najbolje ideje nastaju iz očaja. Manjak publike i prazno gledalište na početku mog mandata dovele su i do ideje Dana otvorenog trga, sada već tradicionalne manifestacije zadnjeg dana rujna. Tog prvog Dana otvorenog trga kraj našeg kazališta, a i kroz njega prošle su tisuće ljudi, mnogi od njih nikada nisu bili u HNK i sigurna sam da su nakon toga postali našom publikom. Sada smo sredinom svibnja odaslali našim starim pretplatnicima letke nove pretplate i do posljednjeg petka, dakle u roku od desetak dana, javilo nam se 2000 pretplatnika, i to starih, a očekujemo mnogo i novih pretplatnika. Za to je zasigurno zaslužna i popularizacija HNK i niz manifestacija u kojem naši ansambli sudjeluju i izvan naše kuće. Otvoreni smo za sve promjene i za sve iskorake, za sve akcije koje učvršćuju poziciju našeg kazališta na ovom trgu, u ovom gradu, u našoj državi, u Europi, i dalje. Ovog ljeta, na kraju i početku sezone, organizirat ćemo koncerte i pred zgradom kazališta za sve naše građane i za turiste.
Od cijele sezone koja se privodi kraju što vam je osobno bilo najteže? Što najslađe?
Najteže mi je bilo uskladiti sve naše programe na jednoj sceni, i to uz manjak tehničkog kadra. Model po kojem radimo preuzet još iz austrougarskih vremena, kuća je u mnogim elementima potkapacitirana, nemamo dovoljno tehnike, a kada je riječ o tehničkoj opremi, po njoj smo još uvijek u 19. stoljeću. Ali, ansambli puno rade, velik je broj predstava što se izvode pred uvijek punim gledalištem te se osjeća zadovoljstvo zbog toga. Tragove prošlosti još rješavamo i trebat će nam vremena da sve posložimo, no u umjetničkom segmentu funkcioniranja kazališta problemi gotove ne postoje. Tako smo prošli tjedan uspjeli nemoguće – u jednoj večeri Opera je s iznimnim uspjehom gostovala s operom „Žena s jezera“ na prestižnom festivalu u Wiesbadenu, Drama s „Ciganinom...” u Cankarjevu domu u Ljubljani, a dan poslije imali smo prezentaciju projekta „Tri sestre“ Bobe Jelčića u dvorani Lada. Takvi su izazovi, koji pomiču granice, uvijek najslađi.
Kakvi su planovi za sezonu 2019./2020.?
U Drami sezonu započinjemo s tekstom Slavoja Žižeka, a riječ je o njegovu viđenju ”Antigone”. Redateljica je Angela Richter, podrijetlom Hrvatica, ali rođena u Njemačkoj, dok je cijeli autorski tim njemački, a predstavu radimo u koprodukciji s kazalištima iz Bologne i Liègea. Nakon toga slijede tzv. “završna premijera” “Tri sestre” A. P. Čehova i Bobe Jelčića i ”Idiot” F. M. Dostojevskog u režiji Igora Vuka Torbice. Dalibor Matanić će u predstavi pod nazivom ”Zbogom, Berlin” povezati dva kultna filma ”Cabaret” i ”Nebo nad Berlinom”. Na kraju sezone Ivica Buljan će režirati predstavu po kultnom romanu Harukija Murakamija ”Kafka na žalu”. Prva operna premijera u novoj sezoni je Puccinijeva „Madama Butterfly“ u koprodukciji s kazalištem iz Verone te s talijanskim timom, a koje na zagrebačkoj sceni nije bilo godinama. Premijera je u listopadu, i to u Zagrebu. Potom će Donizettijevu operu ”Lucia di Lammermoor” režirati jedan od najvećih talijanskih živućih redatelja Pier Luigi Pizzi, a u premijernom ciklusu predstavit ćemo i Offenbachov „Fantasio“ kao našu koprodukciju s pariškom Opérom Comique u režiji mlade zvijezde francuske teatarske scene Thomasa Jollyja. U Baletu stiže novi ”Orašar”, što je veliki projekt koji vodi ruski koreograf Vladimir Malakhov. Skice za kostime su već gotove i bit će to istinska kazališna čarolija, pravi ruski ”Orašar”. A zatim u programu baletnih premijera Leo Mujić koreografira ”Ponos i predrasude” po slavnom djelu Jane Austen.
Ima li šanse da se pomlade ansambli? Da dođu novi glumci, plesači, pjevači, svirači?
Naš je problem čarobna brojka 502. Nju, što se broja zaposlenika tiče, ne bismo smjeli premašiti, čime smo i te kako limitirani. No, uveli smo stipendije, pa tako imamo po četiri stipendista u svakom ansamblu. Npr. u „Tri sestre“ Bobe Jelčića nastupaju čak četiri mlada glumca. Planiramo otvoriti i Operni studio kako bismo promovirali i odgajali mlade pjevače. No, najveća je potreba za pomlađivanjem baletnog ansambla i tu čekamo da se riješi pitanje „beneficiranog radnog staža“ kako bi se oslobodila mjesta za mlade.
Već je pomalo dosadno, ali moram pitati: što je s drugom scenom HNK Zagreb?
Imamo određena obećanja da ćemo od sljedeće godine, nakon hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, koristiti aneks Nacionalne i sveučilišne knjižnice kao našu drugu scenu. Na njoj bi se uglavnom izvodile dramske predstave, uz neke manje operne i baletne forme. To je iznimno atraktivan prostor i velika nam je želja u njemu otvoriti operni i baletni studio. Bilo bi to i ostvarenje stoljetnog sna da HNK dobije drugu scenu. Od kada sam u HNK, neprestance ponavljam da ovakvo kazalište s tri ansambla pod istim krovom i sa samo jednom scenom nigdje u Europi više ne postoji. Kada god gostujemo u Europi, naša tehnika i umjetnici dive se prostoru i uvjetima koje njihovi kolege imaju. Stoga je nužno to promijeniti zbog naših umjetnika, naše tehnike, naše publike, ali i zbog kulturne ponude ovog grada i njegove slike u europskim kulturnim rasporedima.
Kako će se HNK Zagreb uključiti u Rijeku europsku prijestolnicu kulture?
Uključit ćemo se u kulturni program u povodu hrvatskog predsjedavanja EU. Program smo već predložili i Ministarstvu kulture i Ministarstvu vanjskih poslova. Odlučili smo, naime, Festival svjetskog kazališta premjestiti u taj termin, tako da bismo tijekom prvih šest mjeseci 2020. svaki mjesec predstavili našoj publici nekog od velikih europskih redatelja.
U siječnju će to biti Frank Richter s našom koprodukcijom ”I am Europe”, nastalom u suradnji s Nacionalnim kazalištem iz Strasbourga i Kazalištem Thalija iz Hamburga. Zatim slijedi ”By Heart“ i „Sopro”, redatelja Tiago Rodrigeza u produkciji Nacionalnog kazališta iz Lisabona, te atraktivno viđenje ”Smrti u Veneciji” slavnog redatelja Iva von Hovea, što je također naša koprodukciji s Toneelgroep iz Amsterdama. Predstavit ćemo i belgijsku scenu, predstavu ”Sylvia” redatelja Fabrice Murgia u izvedbi Nacionalnog kazališta Bruxelles, a u svibnju nam stiže kultna izraelska plesna skupina Basheva. Paralelno s tim programom u našoj kući, sva tri ansambla HNK gostovat će intenzivno tijekom tih šest mjeseci u Europi. Već u siječnju izvest ćemo ”Era” i ”Smrt u Veneciji” u Nacionalnoj operi u Budimpešti, ”Ciganin...” odlazi u Bruxelles, ”Antigona” u Liège i Bolognu, ”Tri zime” u Gdańsk, ”Smrt u Veneciji” u Sankt Peterburgu...
Za sredinu rujna najavljen je sjajan niz predstava u sklopu Međunarodnog festivala “Peterburška kazališna sezona”. Smijemo li se uz to nadati još kakvoj gala baletnoj večeri?
Međunarodni festival Peterburška kazališna sezona događa se neposredno prije Festivala svjetskog kazališta. On je rezultat dugogodišnje suradnje sa sanktpeterburškim partnerima. U četiri dana prikazat će našoj publici najatraktivnije predstave koje se trenutačno mogu vidjeti na repertoaru kazališta u Sankt Peterburgu: “Tartuffe“ Sanktpeterburškog državnog kazališta “Masterskaja”, „Ludi novac“ Sanktpeterburškog državnog akademskog kazališta komedije „N. P. Akimov“, „Taras“ Festivalske kuće Baltički dom i plesna predstava „Solaris“ Državnoga dramskog kazališta „Prijut komedianta“.•
lako je srati i skrivat se iza majmunskog nicka,maši dalje repom...