Ne tako vratolomno virtuozna kao što nas je Martin Scorsese naviknuo da očekujemo od njegovih djela, prerada visokocijenjenog hongkonškog krimića "Unutarnji poslovi" (2002.) Andrewa Laua i Alana Maka, "Pokojni" je u opusu tog redateljskog velikana razmjerno "običan", ali sigurno izgrađen i, što s obzirom na razmjernu složenost priče nije nevažno, pregledno iznesen krimić.
Uz ponešto dobro odmjerenih stilizacijskih poteza, među kojima je osnovni onaj bojenja cjeline duhom krimića iz 1940-ih i 1950-ih (očitovanog ponajprije u "poluplastičnom" izgledu), Scorsese nenametljivo gradi jaku priču koja se na koncu može doživjeti kao alegorija, metafora ili kako god hoćete o nepopravljivo poremećenim vrijednostima (suvremene) civilizacije u kojoj doista više nitko ne zna što je pravda, a što nije, tko je dobar, a tko loš, kako je do toga došlo i kako u sve to ponovno uvesti red ako je takvo što uopće moguće i ako je on ikada i postojao.
Radnja? U Bostonu, "prije nekoliko godina", jedan od najvećih gradskih kriminalaca Frank Costello (Jack Nicholson s pokojim pretjeranim glumačkim štosom previše) smješta "krticu" u policijske redove, a policija ima svoju "krticu" kod Costella. I jedni i drugi pokušavaju otkriti tko je među njima izdajica. (J. H.)