Položaj umjetnika u Hrvatskoj mora biti borben

Bruno Isaković koreograf je i performer s međunarodnom karijerom, svojim radom već godinama vezan i za hrvatsku udrugu Domino. U suradnji s njima ovog će vikenda u dvorištu Kulturnog centra Medika u Zagrebu održati nesvakidašnji performans.

Putem društvenih mreža pozivate na performans kolektivne odgovornosti “Budućnost seksualnosti”. O čemu se radi?

Ovim radom ukazujem na trenutačne rezultate kulturne politike koja je dovela do propadanja knjižarske mreže, poraznih statistika prodaje knjiga i općeg nepovoljnog stanja u izdavaštvu. Više knjiga trune u skladištima nego što ih je na policama knjižara. Udruga Domino prije četiri godine u nakladi od po petsto primjeraka izdala je komplet od tri knjige Povijest seksualnosti Michela Foucaulta, što je i prvi integralni prijevod tog vrijednog djela na hrvatski jezik. S obzirom na to da je knjige, čak i kultne poput ovih, danas u Hrvatskoj gotovo nemoguće prodati, odlučio sam ih u okviru desetosatnog performansa podijeliti besplatno. Ono što ostane uništit ćemo na kolektivnu odgovornost svih. U nedjelju ćemo znati koliki je bio odaziv, odnosno je li ovo zemlja u kojoj se pale knjige, a jedino što se trebalo napraviti da se paljenje izbjegne jest doći ih preuzeti. Kakav će biti odnos prema Povijesti seksualnosti, takav će biti i prema njenoj budućnosti.

U situaciji u kojoj propadaju veliki nakladnici i knjižari, mogu li udruge koje se bave kulturom poput Domina uopće opstati bez institucionalne podrške?

Kao što ni jedna ustanova u kulturi, od galerija do kazališta, u Hrvatskoj ne može opstati bez institucionalne potpore, tako ne može ni jedna udruga koja se bavi produkcijom nekomercijalnog kulturnog sadržaja. Ustanove su u sadašnjem zakonskom okviru u mnogo sigurnijem položaju jer im je podrška osigurana, dok se udruge za nju moraju natjecati. Ministarstvo kulture mora se zapitati što se može učiniti da se osiguraju bolji radni uvjeti u sektoru koji je na rubu preživljavanja i, barem što se tiče nezavisne kulture, još uvijek opstaje više zbog entuzijazma i želje za stvaranjem, nego podrške nadležnih.

Michel Foucault, čije knjige dijelite, između ostaloga se smatra utemeljiteljem moderne queer teorije. Kako ga čitate iz današnje perspektive?

Glavni oslonac Foucaultova pristupa analizi društva jest seksualnost za koju smatra da je prirodna karakteristika ljudskog življenja koja se na Zapadu snažno potiskuje, posebice od XVII. st. do danas. Njegov interes nije sama seksualnost, nego naš nagon prema određenoj vrsti znanja, određenoj perspektivi te određenoj vrsti moći koju nalazimo u tom znanju. Autor u moralnom promišljanju raznih filozofa prati sve veće nepovjerenje prema užitku i rastuću tjeskobu vezanu uz seksualne aktivnosti i njezine posljedice.

Hrvatska kultura, a pogotovo kada se radi o pitanju manjina, već je dulje vrijeme poligon za političke bitke. Kako komentirate trenutačni položaj umjetnika u našoj zemlji?

Predugo smo popuštali pred političkim napadima na umjetnike i danas smo u situaciji u kojoj se na umjetnost gleda ne kao na ulog u kreativnost i napredak, već kao na uteg – a da se zbroji desetogodišnji trošak čitave umjetničke scene, ne bismo došli do desetine iznosa za koji su ovo društvo oštetile političke elite. No, otkako je prijašnji ministar Hasanbegović kulturnjake proglasio uhljebima a da nije uvidio ironiju da on nijednu plaću nije zaradio izvan proračuna, otkako je današnja ministrica Obuljen-Koržinek propustila zaustaviti sve veće nalete na dostojanstvo umjetnika kroz porezne reforme, ali i kroz politikantske kroz napade na slobodu izražavanja zbog kojih se odgađaju Noći kazališta, razni festivali i slično, otkako se zatvaraju prostori za kulturu poput Studentskog centra ili se redateljima poput Frljića poručuje da u Zagrebu nemaju što tražiti i nitko ne staje u njegovu i umjetničku obranu, položaj umjetnika u našoj zemlji je borben.

10. listopada u Zagrebu počinje Sounded Bodies festival koji organizirate. Što će biti ključne točke ovogodišnjeg programa?

Sounded Bodies koncentrira se na umjetnike koji istražuju povezanost između zvuka i pokreta, glasa i tijela, prostora i muzike. Umjetnički kolektiv Bodylotion co-dance iz Mađarske premijerno će na otvaranju izvesti predstavu “Ne boj se više”. Izuzetno će biti zanimljiv i četverosatni hi-tech performans umjetnice Moon Martine Zelenike u kojem se ljudsko tijelo i emocije koriste kao glazbeni instrument, bilježeći moždane valove uz pomoć EEG-a te koristeći podatke iz senzora u kostimu. Za kraj ćemo uživati u koncertu kolektiva Kamene Babe koji istražuje, pjeva i svira tradicijsku glazbu Hrvatske i Balkana.

Na gala večeri na krovu Muzeja suvremene umjetnosti sa svojim suprugom Zvonimirom Dobrovićem utemeljili ste Fond za druge. Koja je njegova svrha?

Svrha je Fonda poticati privatnu i korporativnu filantropiju s ciljem podržavanja umjetničkih i aktivističkih projekata i edukacija. Fond postoji gotovo godinu i pol i u tom periodu podržali smo 40-ak umjetnika, aktivista i organizacija, a programi Fonda održavali su se u Rusiji, Danskoj, SAD-u, Grčkoj, Brazilu i diljem Hrvatske. Trenutačno imamo oko 200 donatora među ostalim pojedinačnim podrškama, pokrenuli smo Nagradu Nada Dimić, održali već dvije Ljetne škole za umjetnost i aktivizam u Grožnjanu, a upravo pripremamo i program stipendiranja istraživačkih novinara. Vjerujemo da je to potrebno Hrvatskoj i nadamo se svojim primjerom inspirirati i druge.