Do nedjelje 18. veljače u Muzeju za umjetnost i obrt traje izložba “Balet i strast” na kojoj je predstavljena donacija Jelka Yureshe. U sklopu sjajne izložbe održana je serija prigodnih predavanja.
Na zadnjem od tih predavanja, naslovljenom “Dva Romea i dvije Julije”, održanom na Valentinovo, kroz uloge najtragičnijih ljubavnika u povijesti ispričana je i povijest zagrebačkog, pa tako i hrvatskog baleta. Za to su zaslužni gosti Sonja Kastl, Vesna Butorac Blaće, Štefan Furijan i Dinko Bogdanić. Svatko od njih plesao je te role, Dinko Bogdanić i potpisao je svoju koreografiju tog baleta, ali i podučavao mlade plesače kako uz savršene baletne pokrete i odglumiti fatalnu ljubav, strast, smrt...
A Prokofjevljev balet “Romeo i Julija” Zagreb je prvi put vidio još davne 1948. Koreografirala ga je velika ruska balerina i koreografkinja Margareta Froman, žena koja je postavila same temelje zagrebačkog baleta. I bilo je to prvo predstavljanje ovog baleta zapadno od SSSR-a, predstava u kojoj su plesali Ana Roje i Nenad Lhotka. Kada je taj balet 1955. gostovao u Londonu, ulogu Julije plesala je Sonja Kastl.
– Publika nas je sjajno prihvatila, čak dvadeset puta izlazili smo pred zastor – prisjetila se i ispričala anegdotu s tog povijesnog gostovanja.
– Kako se putem ne bi izgubio Romeov bodež, garderobijeri su ga ušili u kostim. I tako ja u sceni u grobnici povlačim i povlačim, a on ne ide. Daj se ti sad ubij – kroz smijeh je kazala Sonja Kastl te priznala da se i danas naježi kada se sjeti kako je Margareta Froman riješila scenu Romeova silaska u grobnicu u kojoj leži Julija. Vesna Butorac Blaće i Štefan Furijan otkrili su brojnoj publici u MUO kako se plešu ti strastveni baletni dueti.
– Uvijek je bio važan dogovor, do savršenstva naučena koreografija, ali i pogled ravno u oči – otkrio je Štefan Furijan, dok ga je Vesna Butorac Blaće nadopunila:
– Svakoj smo roli prilazili kroz priču, prvo pročitali dramu jer u njoj smo moral naći objašnjenje za svaki pokret.
A na pitanje kako se takve složene i tjelesno zahtjevne uloge plešu kada zaprijete godine spremno je odgovorila:
– Balet je veselje i umjetnost mladosti. I zato su balerine uvijek mlade! Bile su to riječi na koje je uslijedio i najjači pljesak iz publike. Dinko Bogdanić, koji je, naravno, plesao Romea, ali i koreografirao ovaj slavni balet, podsjetio je Vesnu Butorac na to kako su nekada izgledali baletni kostimi; žica i, ako je bila raskošna produkcija, dva sloja tila. Ali ona se s jednog gostovanja u Londonu vratila s “pravim” kostimima za bijelog i crnog labuda:
– Bila sam u našem šnajderaju i to gledala. Kostimografi su žiletom rezali konce, na dijelove pačke (kruta čipkasta suknja za bijeli balet, op. a.) lijepili brojeve, skidali krojeve i šivali nove – sjetila se. A kako se predavanje održalo u jednoj od dvorana s eksponatima, tužno je bilo čuti da je takva izložba naših kostima nemoguća jer se oni u pravilu prekrajaju. Kako su svi gosti vezani uz još jedan veliki balet zagrebačkog kazališta, razgovaralo se i o prvom baletnom uprizorenju Miroslava Krleže.
Na glazbu Borisa Papandopula “Tri kavalira frajle Melanije” 1976. koreografirala je Sonja Kastl. Tako smo se uz dva Romea i dvije Julije te valentinovske večeri družili i s dva kavalira i nezaboravnom Melanijom – Vesnom Butorac te njihovom baletnom “mamom”.