Zašto bi ovogodišnji festival INmusic bio najbolji kad smo se i u dosadašnjim izdanjima nagledali sjajnih, prvoklasnih, svjetskih glazbenika?
Konačno status tradicije
Zato što je popis ovogodišnjih prvoligaških imena jednako atraktivan kao i bilo koje od proteklih godina, a sama činjenica da je festival izdržao do 13. sezone na najvišoj razini pokazatelj je da se – napokon – radi o tradiciji. U koju je malo tko vjerovao 2006. kad su na Šalati kao headlineri u dvije večeri nastupili Morrissey i Pixies. Vijest da je 13. INmusic prvi put rasprodan nekoliko dana prije održavanja ne bi trebala nikoga čuditi. Dapače, to je trebala biti normalna i uobičajena pojava već odavno. No, velik odaziv publike posljednjih godina napokon je smanjio vječnu i sramotnu mantru o nedostatku volje najšire publike da se uključi u ovako prvorazredan događaj. Stoga je dobro da će, kao i lani, biti oko 30-40 tisuća ljudi svake večeri. Na festivalu za koji, nota bene, ulaznica za sve tri večeri košta otprilike kao za samo jedan koncert nekog od glavnih izvođača po EU. To što smo već vidjeli Nicka Cavea, Queens of the Stone Age, The Kills, Davida Byrnea ili Alice In Chains, ne mijenja ama baš ništa jer radi se o popkulturnim ikonama čija trajnost i promjena koncepcija između albuma i turneja treba jednako zanimati domaću publiku kao i onu u inozemstvu. Nekadašnju besmislenu kuknjavu iz 1997. da “ne idem na Davida Bowieja u Dom sportova jer sam ga gledao na maksimirskom stadionu 1990.”, napokon je zamijenilo realno prosuđivanje u kojem masovna publika zna da će u tri večeri INmusica dobiti prvoklasne nastupe ponajboljih ozbiljnih izvođača svjetske klase.
Pametno koncipiran program
Među kojima su i prvi zagrebački nastupi sjajne St. Vincent, Portugal the Man i Interpola, koje sam kao i mnoge druge već gledao, a tu je i domaći Jinx na drugoj velikoj pozornici, a na manjima nadolazeći Tyger Lamb, J.R. August, Irena Žilić, Cubies, Moskau i drugi. Pribrojimo li dvama velikim pozornicama i one ostale, jasno je da od kasnog popodneva do DJ-a u ranim jutarnjim satima program nudi pametno koncipiranu festivalsku ponudu koja ne ostavlja prazan prostor između “redanja”. O svjetskoj promidžbi za Zagreb i dolasku stranih turista ne treba ni govoriti jer upravo je to ono što će osvanuti na rang-listama najboljih europskih festivala kao reklama Zagreba kao poželjne destinacije za ljetni rock-turizam.