Povijesni roman o nesuđenom sultanu koji nije htio umrijeti zbog starijeg brata

        Knjige bugarskih pisaca, na sreću, sve se češće mogu naći u hrvatskom prijevodu. Tako je i zagrebačka naklada Sandorf uz financijsku pomoć Europske komisije objavila intrigantni povijesni roman plodne i upućene bugarske autorice Vere Mutafčieve “Slučaj Džem”. Opsežni roman prevela je Ksenija Banović, a uredio ga je Ivan Vidak, a na kraju romana objavljen je i sažeti rječnik stranih i manje poznatih riječi, uglavnom vezan za izraze iz Osmanskog Carstva i islamske vjere. Ne čudi da se izdavač zahvalio Nenadu Moačaninu i Ekremu Čauševiću na svesrdnoj pomoći pri uređivanju prijevoda knjige, jer je svojevrsna literarna biografija turskog zlosretnog sultana Džema iz 15. stoljeća štivo koje obiluje specifičnim i stručnim nazivljem.

Autorica je priču o najmlađem sinu turskog sultana Mehmeda II. Osvajača, koji je nakon očeve smrti po zakonu trebao biti usmrćen kako bi stariji brat Bajazit bez potresa i pobuna stupio na vlast u probuđenoj i razgoropađenoj osmanskoj državi, odlučila ispričati uz pomoć njegovih suvremenika. Tako se roman čita kao ispovijed brojnih ljudi koji su, neki i bez svoje volje, odlučivali o nesretnom osmanskom princu, ali i onih koji su mu bili prijatelji i štovatelji, među kojima posebno mjesto zaslužuje pjesnik, eterični Džemov suputnik i prijatelj, pjesnik Saadi koji je jedno kraće vrijeme bio zadužen za prinčeve financije. Mnogi svjedoče o prinčevu životu, njegovoj iskrenoj i romantičarskoj pobuni protiv rođenog (polu)brata, njegovu kršćanskom podrijetlu (majka mu je, piše Mutafčieva, bila Srpkinja), porazu na bratoubilačkom bojnom polju, sudbonosnom i kratkovidnom bijegu na otok Rodos gdje se Džem predao u ruke prijetvornih vitezova ivanovaca, ali i bijednom životarenju po francuskim turobnim dvorcima…

U jednom trenutku europske povijesti mitski Džem je bio najveći ulog za europski rat ili mir. Razjedinjeni europski kršćanski vladari koristili su ga za ucjenjivanje lukavog ali i nesigurnog sultana Bajazita koji se bojao da će neka velika križarska vojska na čelu baš s odmetnutim Džemom krenuti u rušenje Osmanskog Carstva. U tih trinaestak godina, koliko je trajalo Džemovo izgnanstvo po europskim provincijskim zdanjima, izuzimajući završni dio epopeje smješten u raskošnu vatikansku palaču, mnogi su se htjeli domoći vlasti nad sinom i bratom dvojice moćnih osmanskih sultana i nisu žalili ni novca ni prijetvornosti da bi se domogli svog plijena. U cijelom se tom kaosu idealistički osmanski princ Džem potpuno izgubio, pa i ne čudi da mu autorica nije dala pravo na vlastito svjedočanstvo o svom burnom životu. O Džemu tako govore svi osim Džema samog, on je u ovom romanu sveden na lutka kojem netko drugi teatralno pokreće udove.

Posebno su zanimljiva i poučna svjedočanstva velikog meštra Reda svetog Ivana jeruzalemskog Pierrea d’Aubussona, koji je svojim merkantilističkim, ali i samoobrambenim odlukama i te kako usmjerio Džemovu sudbinu. Treba reći da se autorica trudila biti objektivna, nije u startu osuđivala ničiji pragmatički stav prema princu kojem se nije umiralo u trenutku kada je bio na vrhuncu životne snage, i to samo zbog toga jer mu je brat postao moćni vladar države koja nema milosti prema bratskom vladarskom suživotu. Znanstvenom ravnodušnošću Mutafčieva je objašnjavala politički trenutak u Europi s kraja 15. stoljeća kada su se na povijesnoj pozornici kretale osobnosti kao što su to Matija Korvin, Karlo Savojski, pape Inocent i Aleksandar VI., poznatiji kao Rodrigo Borgia, Karlo VIII-, Ferdinand i kraljica Izabela…

Svi su ti likovi u romanu prikazani iznimno plastično, a zahvaljujući većem broju pripovjedača, roman se ne čita kao suhoparna povijesna kronika, nego kao kriminalistička priča obavijena povijesnom i vjerskom mistikom o jednom davnom, savršeno obavljenom geostrateškom ubojstvu koje je aktualno i do današnjih dana, samo što su danas uloge izmijenjene pa Erdoganova Turska ucjenjuje razjedinjenu Europu izbjeglicama iz islamskoga svijeta. Ali europski strah od islamske Turske isti je kao i u Džemovo vrijeme.