Novi dugometražni dokumentarni film ''Neželjena baština'' redateljice i scenaristice Irene Škorić, imat će svoju svjetsku premijeru u četvrtak, 18. kolovoza 2016. na međunarodnom Sarajevo film festivalu koji se održava od 12. do 20. kolovoza.
Dokumentarac "Neželjena baština" sudjeluje u programu "Suočavanje s prošlošću" i u konkurenciji je s drugim filmovima za nagradu publike.
Stominutna priča „Neželjena baština“ govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika koji govore o vremenu antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu. Od 1945.- 1990. godine izgrađeno je na tisuće NOB spomenika po cijeloj bivšoj Jugoslaviji koji, svaki na svoj način, obilježavaju događaje iz Drugog svjetskog rata. Ti su spomenici bili, posebno neki vrlo visoke umjetničke vrijednosti, dio afirmacije antifašizma kroz obrazovni proces, političke skupove i turističke projekte. U Hrvatskoj je od devedesetih srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće. Film Irene Škorić priča o spomenicima naših vrhunskih umjetnika srušenim od devedesetih do danas. Promijenjene društvene vrijednosti i nove političke okolnosti su međunarodno priznata umjetnička djela učinila nepoželjnima i metom vandalskih rušilačkih napada. Slikom i govorom svjedoka, eksperata, umjetnika i političara, pa i onih koji su građu spomenika prodavali kao sekundarnu sirovinu, film govori o sudbini umjetničkih djela pretvorenih u otpad.
Snimanje cijelog filma, koji je nastao u produkciji Artizana filma, potrajalo je čak nekoliko godina, a za kamerom su se izmjenjivali Branko Cahun, Darko Krakar i Robert Krivec. Montažer je Silvije Magdić, a skladatelj Ivo Josipović.
U okviru programa će biti predstavljena tri filma: "Dubina dva" Ognjena Glavonića, "Narod protiv Fritza Bauera" Larsa Kraume i "Neželjena baština" Irene Škorić s kojom će također biti upriličen razgovor nakon projekcije.
Projekt je podržala fondacija Robert Bosch, a na Sarajevo Film Festivalu će biti predstavljen u suradnji s Al Jazeera Balkans.
Općenito je sramota da ti spomenici zločinačkoj antifašističkoj ideologiji još uvijek stoje. Još bih i shvatio da se radi o spomenicima žrtvama fašističkog terora, ali ovo je isključivo spomenik kojim se veličaju zločini nad Hrvatima i komunistički teror. To je kao da u Berlinu i Varšavi još stoje spomenici Staljinu.