Predstava „Hinkemann“ nastala po drami Ernsta Tollera, u režiji Igora Vuka Torbice, premijerno će biti izvedena u subotu, 7. studenoga u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Igor Vuk Torbica, najnagrađivaniji je mladi redatelj u regiji i dobitnik velikog broja nagrada od kojih ističemo nagradu Hugo Klein za najboljeg studenta kazališne režije u generaciji. Prvi put režira u Hrvatskoj i to dramu Hinkemann (1922) njemačkog književnika Ernsta Tollera, značajnog predstavnika njemačkog ekspresionizma, a u razdoblju između dva rata istaknutog antifašiste čije se književno djelovanje ne može odvojiti od političkoga.
Je li našu «normalnost», pojedinačnu i/ili kolektivnu, ključno određuju vanjski normativi – društveni i politički - ili naša subjektivna perspektiva - naš unutarnji pogled - može nadvladati te normative? Koja je to formula elemenata privatnog i društvenog, duhovnog i materijalnog, koja nas čini «sretnima»? Kakve šanse za «normalan» i «sretan» život ima čovjek koji je prošao kroz pakao rata, iz njega izašao kao invalid, lišen muškosti, i živi u društvu koje mu ne omogućava niti elementarne uvjete za egzistenciju? Je li društvo i stvarnost u kojima živimo daju bilo kakove odgovore na naša osobna pitanja o smislu i o svrsi?...
To su neka od pitanja kojima se bavi autorska ekipa predstave Hinkemann, neprestano dijalogizirajući s izvornim tekstom Ernsta Tolera, loveći ih između redova, izgovarajući ih riječima, pjesmom, pokretom, krikom ili šutnjom.
Hinkemann ne traga toliko za odgovorima koliko za drugačijim pogledom na ta pitanja, za stvaranjem pukotine u našem poimanju sebe i stvarnosti iz koje može pokuljati mrak, ali i bujica svjetlosti. Glume: Rakan Rushaidat, Mia Biondić, Frano Mašković, Doris Šarić Kukuljica, Dado Ćosić, Petar Leventić, Jasmin Telalović, Vedran Živolić, Marica Vidušić, Milica Manojlović, Nađa Perišić Radović, Milivoj Beader i Ozren Grabarić. Dramaturginja je Katarina Pejović, scenograf Branko Hojnik, kostimografkinja Doris Kristić, oblikovateljica scenskog pokreta Blaženka Kovač Carić, skladatelji Nenad i Alan Sinkauz i oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek.
„Jedna smo duša, jedno tijelo. Postoje ljudi koji to ne vide. A ima i ljudi koji su to zaboravili. U ratu su trpjeli i mrzili svoje gospodare i slušali ih i ubijali!... Sve su zaboravili… I opet će trpjeti i opet će mrziti svoje gospodare i opet će… slušati i opet će… ubijati. Takvi su ljudi… A mogli bi biti drukčiji, kad bi htjeli. Ali oni to neće. Oni kamenuju duh, rugaju mu se, skrnave život, pribijaju ga na križ… svaki put, bez prestanka.“- citat iz drame Hinkemann.