Dugo se premijera nekog filma nije čekala s toliko nestrpljenja kao "Pedeset nijansi sive", ekranizacija istoimenog hit-romana E. L. James koji je obilježio 2012. godinu te je prodan u sto milijuna primjeraka. Tepali su mu da je "pornografija za mamice" i tvrdili da je tisućama žena pomogao da oslobode svoje seksualne maštarije, no posljednjih mjeseci, a pogotovo neposredno pred premijeru filma, sve su glasniji i oni koji tvrde da je zapravo riječ o opasnom romansiranju partnerskog nasilja.
Danas kada na Twitter počnete upisivati ime tog romana, prvo će vam ispasti oznaka #50ShadesOfGrey (pedeset nijansi sive), no odmah iza nje slijedi #50ShadesOfAbuse (pedeset nijansi nasilja), oznaka kojom feministice i žrtve obiteljskog nasilja diljem svijeta pokušavaju upozoriti da se seksualni konsenzus i prisila pod krinkom sadomazo igrica ne smiju miješati.
Mnogo pažnje ovih je dana privukla profesionalna domina, performerica i feministica s diplomom filozofije Cristy Michel, među svojim imućnim hollywoodskim klijentima poznata kao Gospodarica Trinity, koja je u Huffington postu objavila iznimno čitan tekst o fenomenu Pedeset nijansi sive, a neke od svojih stavova ponovila je i u kratkom razgovoru za Večernji list.
Prekršili prvo pravilo
– Osnovno pravilo BDSM (vezivanje, discipliniranje, sadomazohizam) kulture je međusobno poštovanje, koje uključuje prethodni dogovor i jasan pristanak obiju strana na to što se smije, a što ne smije raditi tijekom seanse. U "Pedeset nijansi sive" toga nema, baš naprotiv, socijalno inferiorni ženski lik je praktički ucijenjen mogućnošću prekida veze ako ne bude bespogovorno poštovao želje razmaženog bogatuna. Ja u tome ne vidim ni poštovanje ni ravnopravni pristanak – ocjenjuje Cristy, naglašavajući da 50 nijansi sive ne želi nazivati "pornografijom za mamice" jer smatra da i majke zaslužuju kvalitetnu pornografiju.
Ne bi, kaže, išla ni toliko daleko da pozove na bojkot filma kao što trenutačno rade (ovaj put ujedinjene) katoličke i feminističke grupe diljem Zapada. Jednostavno bi, kaže, voljela u kinima vidjeti film koji na kvalitetan i seksi način prikazuje BDSM kulturu bez širenja stereotipa poput onoga da ljudi koji se upuštaju u takve aktivnosti nužno moraju vući neku traumu iz prošlosti.
– Knjiga E. L. James u mnogočemu je netočan opis BDSM-a, koji se fokusira samo na sadističku komponentu, no budimo iskreni, to je prije svega loša literatura. Mnogo je ljudi reagiralo nakon što sam napisala da svoje robove tjeram da je čitaju za kaznu ako su bili posebno zločesti, no meni se to čini kao sasvim prikladna namjena – smije se Cristy, koja tvrdi da joj je jedan muškarac prepustio svoju godišnju zaradu samo da ne mora više čitati "Pedeset nijansi sive".
Dok Cristy Michel fenomenu "Pedeset nijansi sive" pristupa s očitom dozom crnog humora, ozbiljniju znanstvenu analizu tog štiva ponudila je profesorica Amy E. Bonomi sa Sveučilišta u Michiganu, koja je 2013. godine provela istraživanje o obrascima ponašanja glavnih likova te knjige.
Klinički psiholozi koji su u njezinu istraživanju analizirali "Pedeset nijansi sive" gotovo su u svakoj interakciji između Ane i Christiana pronašli elemente emocionalnog i seksualnog zlostavljanja, uočavajući da lik Ane pokazuje i tipične obrasce ponašanja koji se pronalaze kod žrtava takve torture. Godinu dana poslije, isti je tim objavio znanstveni rad u kojem dokazuje da je čitanje "Pedeset nijansi sive" povezano s rizičnim seksualnim ponašanjem mladih žena, ali zbog ograničenja korelacijskog istraživanja nisu mogli tvrditi je li ta knjiga potaknula destruktivno ponašanje ili su osobe sklonije seksualnim rizicima kasnije bile sklonije knjizi koja ih opisuje.
Nakon objavljivanja tih podataka neke knjižnice u Sjevernoj i Južnoj Americi odustale su od izdavanja "Pedeset nijansi sive" svojim članovima ili su knjigu sklonile na posebna mjesta daleko od djece, no naša sugovornica smatra da je riječ o pretjerivanju.
Bila je u Hrvatskoj
– Činjenica je da E. L. James perpetuira mnoge pogrešne ideje o BDSM-u i da su njezini likovi izgradili duboko disfunkcionalan odnos, no to je i dalje laka literatura koja ne sadržava ništa ekstremnije od brojnih klasika svjetske književnosti. Jedina je razlika što su oni mnogo bolje napisani – zaključuje Trinity. Naš razgovor koristi da naglasi kako obožava Hrvatsku, u kojoj je prvi put boravila prošloga ljeta, te da se nada da će se ove godine vratiti na našu obalu sa skupinom prijatelja iz Los Angelesa. Ako joj to raspored dopusti jer upravo priprema televizijsku seriju "Kink", koja bi američkim gledateljima trebala otvoriti vidike prema pomaknutim seksualnim praksama koje, uvjerava me, mogu biti iznimno zabavne.