Priče Sebastijana Dračića o početku i kraju svijeta

Stara stambena višekatnica iz nekog zagrebačkog naselja kolektivnoga stanovanja odjednom se našla u prelijepoj zelenoj borovoj šumi, među granama čiji su vrhovi puni svijetlozelenih mladica koje taman odgovaraju tek izraslim mladicama tijekom svibnja u stvarnoj šumi. To je tek jedna od markantnih slika mladoga zagrebačkoga slikara Sebastijana Dračića predstavljena na samostalnoj izložbi s naslovom “Početak i kraj svijeta” u zagrebačkoj galeriji Marisall. Donedavno je Dračić u svojim tematskim slikarskim ciklusima analizirao ljudske osjećaje, velike intimne prostore soba sa specifičnim, veoma detaljno oslikanim interijerima soba s namještajem, povezivao vanjsko s unutrašnjim, a u ovom najnovijem ciklusu umjetnik tematizira stare priče i vjerovanja o kraju svijeta. – Sav doživljaj svijeta dolazi iz osobnog životnog iskustva. Ideja smaka svijeta mi je bliska - svaki čovjek ima svoj pogled na svijet i svoje shvaćanje i početka i kraja. Otišlo je puno dalje od pop-kulture jer se i banalne stvari mogu povezati s doživljajima i dati novu priču – komentira mladi slikar koji je pred gledatelja postavio atraktivne slike bujnog zelenila viđenog iz ptičje perspektive, a sva detaljno oblikovana stabla postavio je u dojmljivu atmosferu noćnoga ugođaja.

– Volim jasne prostore. Želim da je na slici čitav prikaz jasan, bez šarenila. Kroz šumsko zelenilo možemo govoriti o čitavom životnom ciklusu i putu od početka do kraja, one se neprestano obnavljaju jer su veliki organizam sastavljen od puno različitih jedinki. Iako drveće izgleda identično, zapravo je svako stablo drukčije. Zato i razgledavanje zahtijeva koncentraciju, jer tek kad se gledatelj malo bolje zagleda u sliku, može primijetiti te pomake i različitosti. Brojni sitni potezi i detalji naslikani uljem na platnu. Ta slikarska tehnika u odnosu na akrilik omogućava drukčiji pristup slikanju jer se boje duže suše. To je čisto slikarstvo. Zasad nisam gestualan slikar, nemam ekspresivan potez jer je za mene slikarstvo proces koji traje. Malo ovisi o slučajnostima, pokušavam kontrolirati sliku koliko je to maksimalno moguće – kaže akademski slikar Sebastijan Dračić o svom novom ciklusu.