U petak 5. travnja u 18 sati u zagrebačkom KIC-u održati će se koncertno izvođenje drame “Noćna igra s Jesenjinom” Dubravka Jelačića Bužimskog u izvođenju Judite Franković i Zlatka Ožbolta.
_ “Noćnu igru s Jesenjinom” napisao sam u jesen 2012. godine. On je u formi sličan mojoj staroj drami “Ponoćna igra”, gdje dvoje glumaca na ponoćnoj probi prolazi još jednom tekst koji moraju sutradan premijerno izvesti. Slična dramska struktura je i u novom tekstu, jedino su u središtu radnje glumac i glumica koji igraju dramu o karizmatičnom ruskom pjesniku Sergeju Aleksandroviču Jesenjinu i jednoj od njegovih ljubavi, Galini Benislavskoj. Možda me je inspirirao i moj prošlogodišnji, ujedno i prvi, boravak u Rusiji. Bio sam predsjednik žirija u selekciji ruskog filma na festivalu Istok& Zapad u Orenburgu. To je grad malo manji od Zagreba i tamo sam puno razgovarao i o književnosti. Među ostalim i o Jesenjinu, gdje sam saznao da je priča o njegovom, pomalo teatralnom samoubojstvu, očito kulisa koju su stvorili oni koji su ga najvjerojatnije lišili života. U mladosti sam dosta čitao Jesenjina. Njegova poezija kao da je izrastala iz okvira njegovog života, a to je bio život buntovnika, boema, kavanskog huligana, u kojeg su se žene zaljubljivale. Naročito je poznata njegova ljubavna priča sa balerinom Isadorom Duncan. No mene je više privukla veza s Galinom Benislavskom, ženom koja se ubila na njegovom grobu, godinu dana nakon njegove smrti. U mojoj drami, bavim se određenim trenucima njegova života, osobito okolnostima te zagonetne smrti. Kad mi je poznati glumac Zdenko Jelčić ponudio da je izvede koncertno, pristao sam, premda je drama jako kraćena _ veli Dubravko Jelačić Bužimski. Pitamo ga koliko je njegova drama “Mafija” aktualna i danas?
_ Podsjetili ste me na tekst koji je prema mojem romanu za mlade postavljen na scenu ZeKaeMa prije punih osamnaest godina! Naravno da je aktualna više nego ikada, premda mi se danas čini kao kamilica u odnosu na otrovna pića koje bi se moglo upakirati pod današnji naziv “Mafija”. To, kako je život obogatio mafijašku djelatnost, osobito aktivnošću naših političara, kvazitajkuna, međunarodnih lihvara i ostale bagre s koca i konopca koji gnječe egzistenciju poštenih i vrijednih stanovnika “lijepe naše”, ni najbujnija mašta ne bi mogla osmisliti _ veli autor koji je dvadesetak godina radio u Dramskom programu HRT-a, kojem je četiri godine bio i na čelu. Što se desilo sa nekada slavnim zagrebačkim televizijskim dramskim programom.
_ Arhiva Dramskog programa sačuvala je mnoge vrijedne serije, drame, adaptacije kazališnih predstava. Ali osim divnih stvari poput “Gruntovčana”, “Malog mista”, “Prosjaka i sinova”, “U registraturi”..., našlo se tu i diletantizma i gadnih promašaja. Novo doba Dramskog, a pri tom mislim na vrijeme posljednja dva desetljeća, također je donijelo kako uspješnice, tako i slabih stvari. No na leđa Dramskog programa tj. televizije u cjelini, pala je i obveza da vodi brigu o hrvatskom filmu. A on je to doista predano radio. Bez HTV-a ne bi ga bilo, a kad se tome pridoda činjenica da su neki od najuspješnijih filmova / Kako je počeo rat na mom otoku, Blagajnica hoće ići na more, Oprosti za kung-fu... /stvoreni u potpunosti u produkciji Dramskog programa, onda za teret te tvrdnje o nekadašnjoj slavi, ima stanovito opravdanje. Ja sam desetak dana u mirovini i mogao bih indiferentno čuti vaše pitanje. Ali volim Dramski program i vjerujem da će i u novoj konstelaciji posla, uspjeti sačuvati svoj identitet, integritet i kvalitetu _ veli Dubravko Jelačić Bužimsk koji je i lektirni pisac. Pitamo ga koliko to ima utjecaja na njegov budžet?
_ Ha, ha, zgodno pitanje i tako bih volio na njega odgovoriti pozitivno, ali nažalost ne mogu. Dvadeset godina moje su knjige u lektiri za 7. razred osnovne škole. Trilogija o dječaku Martinu: “Sportski život letećeg Martina,” “Balkanska mafija” i “Martin protiv CIAe i KGBa”. Bio sam na susretima u preko stotinu škola, knjige koje su tiskane u deset izdanja, mogle bi nekog navesti na pomisao da mogu od toga živjeti. A da sam pokušao, sa svim tim velikim brojevima, mislim da ne bih izdržao ni godinu dana. Živio sam od svakodnevnog posla, a moje pisanje je bilo moj hobi. No sad sam napisao i scenarij za film “ Sportski život letećeg Martina” kojeg bi trebao režirati Živorad Tomić, talentirani režiser koji je sjajno počeo, ali je napravio predugu pauzu. To bi sigurno, ako se realizira, moglo imati jači utjecaj od lektirnih knjiga _ veli Dubravko Jelačić Bužimski koji očekuje da će u novom statusu umirovljenika nastaviti pisati intenzivnije, bez obzira koliko će se to odraziti na njegov budžet.