Galerija SC 2025. godinu otvara dvjema izložbama u petak, 10. siječnja. U Francuskom paviljonu prostornu instalaciju "Kuća bez temelja" predstavit će umjetnica Ines Matijević Cakić u 18 sati, dok će se izložba "Sunčev vrt" autorice Ane Ratković Sobota otvorit će se u Galeriji SC s početkom u 19 sati.
"Novi ciklus radova pod nazivom "Sunčev vrt" umjetnice Ane Ratković Sobota rezultat je višegodišnjeg istraživanja i rada u području tehnike batika, tradicionalne indonezijske tehnike oslikavanja tkanine voskom. Zaokret u korištenju slikarske tehnike, odnosno potreba za eksperimentiranjem, dolazi pak, kao i mnogim drugim umjetnicima, kao posljedica preispitivanja medija slikarstva danas. Nakon dugo godina rada u tehnikama ulja na platnu i grafike, moglo bi se reći da odabir batika dolazi kroz kombinaciju Aninog intuitivnog, ali isto tako promišljenog umjetničkog procesa. Želja da se za početak eliminira okvir slike, ulazak umjetničkim radom u prostor, traženje suvremenih interpretacija ornamenata, utilitarnost i jednostavnost samo su neki od elemenata koji su umjetnicu usmjerili prema batiku", kazala je Tena Bakšaj.
Ana Ratković Sobota rođena je 1988. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2013. godine. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izdvajaju se samostalne izložbe u Galeriji Prsten HDLU-a u Zagrebu (2024), Galeriji Kazamat u Osijeku (2023) i Studiju Moderne galerije Josip Račić (2022). Od skupnih izložbi, ističu se 37. Salon mladih, 42. Splitski salon (2024) te izložba u CSO Ada Ankara u Turskoj (2023). Oslikala je zatvoreni odjel Ženske kaznionice u Požegi, Zatvor u Karlovcu te Odjel za transport pacijenata hitne pomoći KBC-a Rebro. Godine 2024. sudjelovala je u realizaciji vlastitog istraživačko-edukacijskog projekta u Yogyakari, Indonezija. Cilj projekta bio je naučiti koristiti prirodne boje i pigmente pri izradi radova u tradicionalnoj tehnici batika, stvarajući time ekološki prihvatljive radove. Iste godine, izdala je umjetničku knjigu "Jezera". Ratković Sobota članica je HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.
Instalacija "Kuća bez temelja" otvara mogućnosti interpretacije prostora kao mjesta susreta osobnog i univerzalnog, intimnog i javnog. U toj dihotomiji rad Ines Matijević Cakić ne samo da istražuje fizičke aspekte prostora, već ga konceptualno širi kroz vlastite životne priče, emocije i traume. Svoje prve prostorne transformacije instalacija je doživjela već pri prvoj prilagodbi u prostoru MMSU-a u Rijeci, potom u Galeriji Waldinger u Osijeku te Salonu Galić u Splitu, a sada svoj život nastavlja u Francuskom paviljonu. Posjetitelji, prije nego što zakorače u izložbeni prostor, suočeni su s mrežom elastičnih linija koje prizivaju autoričinu djetinjstvu blisku igru gumi-gumija. Za ulazak je potrebno provući se kroz taj rebus djetinjstva i pronaći vlastiti put prema nastavku rada.
Ulazak u impozantan prostor Francuskog paviljona (za)okupiran je vrlo osobnim radom Ines Matijević Cakić, koji nas podsjeća i na nesigurne priče iz povijesti samog paviljona: od gradnje bez temelja, preko ratnog perioda obilježenog stradanjima pripadnika nestalih manjina, pa do rekonstrukcije nakon dugih godina propadanja i praznine. Crteži, izvedeni olovkom na papiru različitih dimenzija, donose realistične, ali pomno odabrane prikaze autoričina doma u vrlo specifičnom trenutku života. Okolnosti u kojima zapušteni građanski stan, koji tijekom adaptacije ostaje bez temelja, pokušava postati dom, autorica je pretočila u retrospektivnu instalaciju od trinaest crteža.
"Inesin umjetnički rukopis obilježavaju realistični, ali pažljivo razrađeni crteži, čija mekoća proizlazi iz iskrene povezanosti s njenim životnim preokupacijama, prisutnima još u studentskim radovima izlaganim i u prostorima Studentskog centra. Kasnije, teme majčinstva, odnosa s djetetom, ali i šireg konteksta uloge majke u suvremenom društvu, prodiru u njen rad kao umjetnice, kustosice i profesorice. Sve ove uloge, koje Ines vješto isprepliće, u njenim se djelima razotkrivaju kroz slojeve kompleksnih odnosa od kojih je satkana svakodnevna životna borba. I u ovim crtežima, pitanja vlastite egzistencije razrješavaju se istraživanjem doma kao proširenog identiteta u kojem su isprepleteni odnosi nasljeđa, često opterećeni ne samo emocionalnim već i egzistencijalnim izazovima…", napisala je u predgovoru Marta Kiš.
Kroz svoju umjetničku praksu Ines Matijević Cakić propituje teme identiteta, subjektiviteta i kulturološkog nasljeđa. U posljednjih nekoliko radova istražuje subjektivnost vremena, majčinstva i privatnog prostora. Figurativni sadržaji njezinih radova, najčešće u formi crteža i grafika, refleksija su i interpretacija osobnog iskustva u susretu s drugim, psihoanalizom i feminističkom filozofijom.
Ines Matijević Cakić rođena je 17. siječnja 1982. Godine 2000. završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Iste je godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika. Diplomirala je 2005. godine u klasi red. prof. Ante Kuduza. Doktorirala je 2016. u području Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pod mentorstvom red. prof. Ante Rašića i izv. prof. Lene Šimić. Kao dobitnica stipendije CEEPUS 2003. pohađala je jedan semestar na Sveučilištu Indiana u Pennsylvaniji (IUP, Indiana, PA, SAD). Od 2006. do 2011. godine bila je zaposlena u zvanju asistentice na Učiteljskom fakultetu u Osijeku, a od 2011. zaposlena je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje u zvanju izvanredne profesorice predaje kolegije Grafika i Crtanje na preddiplomskom studiju Likovne kulture. Od 2016. godine radi kao vanjska suradnica na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu u Osijeku, na Preddiplomskom studiju arhitekture i urbanizma, gdje predaje kolegij Crtanje. Članica je vijeća Doktorske škole Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku gdje predaje na poslijediplomskom interdisciplinarnom sveučilišnom studiju Kultura i umjetnost.
Izlagala je na dvadesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, od kojih se posebno ističu samostalne izložbe Kuća bez temelja, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (2022.); Martiksijalne priče, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku i Galerija PM u Zagrebu (2014.) te skupne izložbe 54. Zagrebački salon, HDLU, Zagreb (2019.); Kolekcija za budućnost/Akvizicije 2009. – 2019. Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (2019.); HTnagrada, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (2017.); Exporting Zagreb, Nacionalni muzej Gdansk, Poljska (2016); T-HTnagrada@msu.hr, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (2010.); Akvizicije, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (2009.); 28. međunarodni grafički biennale, Galerija Tivoli, Ljubljana, Slovenija (2009.).
Radovi Ines Matijević Cakić nalaze se u sljedećim fundusima i zbirkama: Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku, Hrvatski kabinet grafike u Zagrebu, Zbirka Lauba u Zagrebu te Zbirka Cerin Antonić u Zagrebu.
Dobitnica je brojnih nagrada od kojih se ističu: nagrada Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci; nagrada na 54. zagrebačkom salonu za rad Mrtva priroda (2019); nagrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu; 3. HT-ova nagrada za rad "Portret s kosom" (2017); nagrada Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka na 5. hrvatskom trijenalu grafike za rad "2. Anamorfoza" (2009.); Grand Prix za rad "Vremenske intervencije", 21. slavonsko biennale (2008.); Grand Prix za rad "Anamorfoza", nagrada Erste & Steiermarkische banke (2008); posebna nagrada za rad "Glazbene kutije", 3. međunarodni biennale eksperimentalne grafike, The Brancovan Palaces, Bukurešt, Rumunjska (2008); Nagrada Ex Aequo za rad "Suzana sa starcima", 20. slavonski biennale, Osijek (2006). Godine 2007. Ines Matijević Cakić bila je finalistica nagrade Radoslav Putar u Zagrebu.