Da je sloboda u zemlji slobodnih relativna stvar, a i da stvarna vlast u Sjedinjenim Američkim Državama počiva u rukama kojekakvih milijardera i direktora, pokazao je ponovno ovih dana slučaj jedne novinske ilustracije. Naime, dugogodišnja karikaturistica Washington Posta, Pulitzerovim i Reubenovim nagradama ovjenčana Ann Telnaes, dala je ostavku u tom poznatom listu nakon što su jednu njezinu karikaturu – zabranili.
Sporna karikatura, čiju je skicu Telnaes nakon ostavke sama objavila, prikazuje osnivača Facebooka, iliti Mete, Marka Zuckerberga, direktora OpenAI-ja Sama Altmana, izdavača LA Timesa Patricka Soon-Shionga i Jeffa Bezosa, osnivača Amazona i bivšeg najbogatijeg čovjeka na svijetu, kako prinose vreće s novcem divovskoj statui Donalda Trumpa, kojem se, pored njih, klanja i Mickey Mouse. Što se tiče novinskih karikatura kojima je društvena kritika glavna zadaća, ova, mogli bismo pomisliti, zvuči poprilično pitomo. Međutim, treba imati na umu da je od 2013. godine vlasnik Washington Posta nitko drugi doli Jeff Bezos, čijem se glasilu nije baš svidjelo što ga prikazuju u takvom položaju.
Treba pritom spomenuti da se Bezos prije samo nekoliko mjeseci, zajedno sa Soon-Shiongom iz LA Timesa, našao na meti žestokih kritika jer je svom uredništvu zabranio da izjave podršku Kamali Harris u predsjedničkoj utrci te da je Zuckerberg proslavio Trumpovu pobjedu na izborima večericom u njegovu resortu Mar-a-Lago. A ne smijemo propustiti ni činjenicu da se Disney, odnosno njihova mreža ABC News, nedavno nagodio s Trumpom za 15 milijuna dolara zbog “klevetničke izjave” jednog od televizijskih voditelja da je Trump proglašen krivim za silovanje, kao ni da su Bezos, Altman i Zuckerberg za Trumpovu inauguraciju iskeširali svaki po milijun dolara. U tom svjetlu ilustracija Ann Telnaes izgleda manje kao karikatura ili satira, a više kao surov realizam.
– Radila sam za Washington Post od 2008. godine. U tom vremenu dobivala sam feedback, konstruktivne kritike i vodila produktivne razgovore o karikaturama koje sam radila, ali nikada se nije se dogodilo da je jedan moj crtež povučen zbog toga u koga i što sam odlučila “uperiti svoje pero”. Do sada! – napisala je Telnaes u tekstu na Substacku, u kojem je objasnila okolnosti svoje ostavke te objavila i skicu sporne karikature.
– Bit će ljudi koji će reći: “Hej, pa ti radiš za određenu tvrtku i ona ima pravo očekivati od svojih zaposlenika da rade njezinu interesu”. To je istina, osim što ovdje govorimo o medijskim kućama koje imaju odgovornost njegovati slobodu govora i slobodu medija u demokratskom društvu. Vlasnici tih medijskih kuća također imaju odgovornost štititi te slobode. Kao karikaturistici, moj posao je prozivati moćne osobe i institucije. I prvi put moj urednik spriječio me u obavljanju tog posla. Tako da sam odlučila napustiti Washington Post. Sumnjam da će moja odluka prouzročiti veliku buru, jer ja sam samo karikaturistica. Ali nikada neću prestati govoriti istinu svojim radom – zaključila je.
Te su navode iz Washington Posta, dakako, promptno demantirali, a jedan od urednika tog lista David Shipley u izjavi kazao je kako se ne slaže s “interpretacijom događaja” koju je iznijela Telnaes.
– Nije svaka urednička odluka odraz neke zle sile. Odluku sam donio samo i isključivo zato što smo nedavno objavili kolumnu o istoj temi, a uskoro bi trebala izaći i druga, satirična kolumna. Jednostavno se nismo htjeli ponavljati – izjavio je Shipley kazavši i da je razgovarao s Telnaes i zamolio je da razmisli o ostavci.
Ipak, ne možemo ne primijetiti – da je njezina karikatura “prošla”, već bi sutra bila zaboravljena s novim izdanjem novina. Ovako, Bezosovi poslušnici osigurali su da bude zapamćena za sva vremena.
Što misli o ovoj situaciji, upitali smo i našeg najpoznatijeg karikaturista Nikolu Plečka a.k.a. Nika Titanika.
– Iskreno, ovu situaciju mogu promotriti s dvije strane. S jedne strane, ajmo reći poslovne strane, mogu razumjeti zašto novine nisu htjele objaviti tu karikaturu. Riječ je u krajnjoj liniji o privatnim novinama koje imaju privatnog vlasnika, a zadnja riječ je njegova. Međutim, ako to gledamo sa stajališta slobode govora i medija, riječ je o apsolutnoj katastrofi i skandalu na kojem se najbolje pokazuje koliko je neki čovjek velik ili nije. U ovom slučaju Bezos je ispao, figurativno rečeno, mala osoba koja ne može pretrpjeti kritiku na vlastiti račun – kazao nam je Plečko, koji se i sam suočio s kritikama na račun svojih karikatura, ali nikada, kaže, nijedan njegov crtež nije bio zabranjen iz ovakvih razloga.
– U zadnjih dvadeset godina, koliko radim za novine, objavio sam oko petnaest tisuća karikatura. Možda su postojala tri ili četiri slučaja kada sam malkice pretjerao u nekim prikazima ili bio previše eksplicitan, nacrtao previše golotinje ili krvi, pa mi karikatura nije prošla. Ali nisam to nikada shvatio kao cenzuru, već kao uputu da se držim granice dobrog ukusa – kaže Plečko, koji je zbog nekoliko svojih karikatura usred sudskog spora s Krešimirom Antolićem, bivšim članom Uprave Dinama, koji ga je tužio za difamaciju. Trenutačno čekaju poziv na ročište, no kako kaže Titanik: “Meni se ne žuri. I dalje ostajem pri svome i mirno spavam”.
I Večernjakov se kućni karikaturist Srećko Puntarić, autor kultnog Felixa, našao u problemu kada je zbog njegove karikature 1998. smijenjen i izvršni urednik Hrvatskog obzora.
– Kako sam čuo, bivši predsjednik Franjo Tuđman poludio je kad ju je vidio, doživjevši je kao provokaciju. Primio je, naime, neku stranu delegaciju dodijelivši joj odličja. Tog je dana osvanula moja karikatura kako dvorska luda iz tački baca odličja u narod, a kralj pita ima li još netko da ih nije dobio. Tražilo se tada da se mene makne i iz Obzora i iz Večernjeg lista, no kako sam čuo, tadašnji glavni urednik Branko Tuđen uzvratio je: “Radije maknite mene nego Felixa.” I tako sam ostao – prisjetio se Puntarić u razgovoru za Večernji list prije nekoliko godina.
Znakovito je pritom i što se vječna borba za slobodu medija i novinske karikature ponovno zahuktava upravo uoči desete godišnjice terorističkog napada na redakciju časopisa Charlie Hebdo u Parizu, kada su 7. siječnja 2015. godine, zbog karikature proroka Muhameda, braća Chérif i Saïd Kouachi upala u redakciju i okrutno ubila 11 ljudi.
– Ni danas ne žalim za time što smo objavili tu karikaturu. To smo morali napraviti, borba nije gotova i stvari nisu ništa bolje ni danas – kazao je bivši direktor Charlie Hebdoa Philippe Val uoči objave specijalnog izdanja tog časopisa koji bi na novinske kioske u Francuskoj trebao stići danas. Izdanje posvećeno 10. obljetnici napada, najavljeno je, tematizirat će slobodu izražavanja, a uključivat će i 40 crteža i karikatura na temu religije odabranih na međunarodnom natječaju nazvanom #LaughingAtGod ili “Smijemo se Bogu”.
