Ilicom je subotom prolazila vesela hedonistička povorka povećena Rujanfestu, ali je i konceptualni festival Zagrebi! na ušću najduže ulice na trg bana Jelačića postavio privremeni, zlatni spomenik čuvenom hrvatskom performeru Tomu Gotovcu.
Riječ je o radu Krešimira Katušića koji bi, sasvim sigurno, u poplavi likovnog kiparskog smeća kojime gradska uprava zatrpava samo središte grada trebao naći svoje trajno mjesto na javnom zagrebačkom asfaltu.
Osim Gotovčeva spomenika koji je označio svečani početak četvrtog Zagrebi! festivala, na glavnom gradskom trgu nastupila je i grupa Beau Geste koja je prikazala kako to bager pleše na glas Marije Callas. Gost festivala bio je američki zviždač, borac protiv duhanske industrije Jeffrey Wigand kojeg je primio i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, pa je u kinu Europa prikazan i film “Probuđena savjest”.
Dokukino je bilo rezervirano za film Želimira Gvardiola o zlosretnoj sudbini srpskog generala Vlade Trifunovića “Izdajnik protiv zločinca”.
Kod nas nije samo skulptura na najnižim granama, nego je gotovo sve. U visoko razvijenim zemljama umjetnost je američkom hegemonijom na najnižim granama, tako da caruje estetika ružnoće i tzv. uskraćivanje smisla. Hrvatska je kulturna provincija najgore vrste . Tu nije problem novca nego vizije koji na ovim prostorima uopće ne postoji. Čak i ono što su nam stranci (Germani i Mlečani) ostavili u naslijeđe nemilosrdno uništavamo. MSU je ulupano 450 milijuna kuna a izgleda kao da je projektiran prije 80 god. u otužnom Bauhausu. Divlja gradnja, ružne kućerine, ulice bez nogostupa a kamoli biciklističkih staza (većinom samo s jedne strane ulice što je u Njemačkoj nezamislivo). Mediji su postali odvratni tabloidi bez ikakve kritičke refleksije, tako da caruje osrednjost i niže od toga u književnosti, povijesti, filozofiji koja više i ne postoji, srozana znanost i tehnologija kao posljedica trgovačkog mentaliteta i bankarske okupacije i totalno uništavanje školstva forsiranjem fach idiotizma na američki način.